Sukladno istupima strukovnih udruga o promjeni lokacije uručivanja nagrada Fabijan Šovagović i Vedran Šamanović prenosimo sljedeće izjave:
“Kako se društvo redatelja putem medija izjasnilo da neće nagradu dodijeliti u Puli, bojali smo se da se nagrada uopće ne dodjeli ali drago nam je da će je Vukovar film festival primiti s obzirom da je to rodni kraj Fabijana Šovagovića, glumca po kojemu nosi ime. Pulski je ipak nacionalni festival i ima svoje prestižne nagrade koje se dodjeljuju u povijesnoj Areni, pred više tisuća gledatelja kako i priliči hrvatskom filmu i koje imaju svoju posebnu težinu. Uvijek smo rado primali sve goste koji su kod nas željeli u tom ozračju dodijeliti nagrade i to ćemo činiti i dalje ali razumijemo da svatko želi svoj poseban trenutak, i uostalom, svako je priznanje filmskim djelatnicima važno ma gdje se ono dodjeljivalo.
Festival je osmišljen tako da na najsvečaniji način prikaže ostvarenja hrvatske kinematografije i nagradi najbolje. Sve ostalo nisu Festivalske nagrade i njihov izostanak ne narušava integritet Festivala. Štoviše, to je u skladu stalnih nastojanja Festivalskog vijeća o smanjenju broja nagrada. Uostalom imamo više od 60 filmskih festivala u Hrvatskoj i stvarno nema potrebe da sve bude u Puli, na Festivalu koji ima svoju koncepciju, izbornika i svoje ocjenjivačke sudove, svidjelo se to nekima ili ne. Pula je oduvijek bila nešto posebno i tradicionalno se oko nje diže prašina već desetljećima zbog ovog ili onog, ali poput rimske Arene stoljećima i ona na tom tragu već 66. godina postoji i vrlo je vjerojatno da će i dalje postojati. Sigurna sam da je izmještanje navedenih nagrada dobro jer su se na Puli stapale sa ostalima ali mi je žao dobitnika jer ne postoji ljepše mjesto na svijetu gdje nagradu možete primiti.”
Gordana Restović, ravnateljica
„Nemam ništa protiv odluke DHFR da se Nagrada Fabijan Šovagović više ne dodjeljuje u Puli, i drago mi je da ide baš u Vukovar. Pula je toj nagradi bila samo domaćin uručenja, nismo ni na koji način sudjelovali u nominacijama i odlučivanju. Pulski filmski festival ima statutom predviđenu Zlatnu arenu za životno djelo koju jedno vrijeme nismo dodjeljivali jer je bilo više sličnih nagrada strukovnih udruga, kao i nagradu Marijan Rotar Javne ustanove PFF. Bit će mi zadovoljstvo i čast da predložim za idući Festival laureata naše vlastite, tradicionalne Zlatne arene za životno djelo koju je prvi dobio Dušan Vukotić 1956. godine, a kasnije i Boris Dvornik, Krešo Golik, Branko Bauer, Vatroslav Mimica i drugi.
Što se tiče nagrade Vedran Šamanović, već sam ranije predlagao Festivalskom vijeću da se ona ne dodjeljuje u Puli prvenstveno zato što je to godišnja nagrada koja uključuje i kategorije koje su kod nas nenatjecateljske (kratki igrani, dugi dokumentarni) ili ih uopće nemamo (eksperimentalni, animirani), a u kategoriji dugometražnog igranog filma kolidira sa Zlatnim arenama.
Po pitanju nagrade Oktavijan posve razumijem razloge koje je navelo Hrvatsko društvo filmskih kritičara, a to je da se svim članovima HDFK, uključujući one koji ne dolaze u Pulu, omogući da krajem godine sudjeluju u glasanju za Oktavijana za dugometražni igrani film. Festival će pak provesti anketu među hrvatskim novinarima akreditiranim na Festivalu i zamoliti ih da ocjene sve hrvatske filmove i koprodukcije, te ćemo rezultate ankete tj. prosječne ocjene objaviti na završnoj tiskovnoj konferenciji. Takva anketa provodila se u Puli još na prvom festivalu 1954. godine i starija je od Zlatnih arena uvedenih 1955.
Zaključno, podržavam sve tri odluke i želim im puno sreće sa novim domaćinima, a Pulski festival ide dalje sa svojim vlastitim nagradama starim šest i pol desetljeća – Zlatnim arenama koje će se dodjeljivati pred auditorijem od 5000 ljudi na najdugovječnijem i najposjećenijem festivalu nacionalnog filma na svijetu.“
Zlatko Vidačković, umjetnički ravnatelj
