65. Pula je pred nama, iza Vas su tri jubileja, jesu li se u posljednjih 15 godina smjerovi hrvatskog filma značajno izmijenili, tematski izašli iz određenih okvira i što smatrate najpozitivnijim pomakom?

- Definitivno, kvaliteta hrvatskog dugometražnog igranog filma je porasla, kao i gledanost, a i kritika je prepoznala tu promjenu. Upravo sam počeo pisati svoju doktorsku disertaciju na temu „Trendovi novinske kritike hrvatskog igranog filma od 2000. do 2017. godine“ pa ću to sve i znanstveno istražiti. Mislim da je publika zasićena postratnim temama i da je dobro imati filmove koji se bave aktualnim temama sadašnjice ili pak donose potpuni hedonistički otklon od stvarnosti. Kako žanrovskih filmova najčešće ima manje u Hrvatskom programu, nastojim to nadoknaditi u Međunarodnom.

Što donosi ovogodišnji Hrvatski program?

* Dvadeset filmova. Deset hrvatskih filmova je u konkurenciji, od čega će sedam biti premijerno prikazano, te jedan izvan konkurencije a tu je i devet koprodukcija, od čeka je 7 u konkurenciji. Svaku će večer u Areni biti premijera nekog filma. Drago mi je da svoje filmove predstavljaju čak tri redateljice. Pola filmova je samoniklo cvijeće nastalo na livadama nezavisnog filma, a pola je nastalo u stakleniku HAVC-a na javnim pozivima. Srećom, HAVC je podupro postprodukciju tri nezavisna filma, a još nekoliko ih čeka jer na zadnjem javnom pozivu nisu dodjeljena sredstva za postprodukciju. Velika novost je to što ćemo u Areni imati premijere novih sezona dviju dramskih serija.

Kroz povijest dodjeljivanja nagrada, često su na suprotnim stranama ocjenjivačkih sudova i odluke publike. Čemu pripisujete takve oprečne stavove, jeste li nečijem mišljenju skloniji?

* Ja sam pak najbliži ocjenama kritike, ipak sam ja filmski kritičar, i još od 2002. redovito sudjelujem u glasanju za nagradu Oktavijan. Nagrade žirija ne bi komentirao. Što se publike tiče, treba naglasiti da pulska publika nije klasična festivalska publika nego prava narodska, masovna, tako da je nagrada publike stvarno vox populi.

Imate li neku osobnu „ filmsku nepravdu“ koju bi ispravili? Bez posebnog imenovanja, imate li favorita i zašto smatrate da je drugačiji od drugih?

* Ne smijem ništa reći na te teme da se netko ne prepozna ili uvrijedi, jer je osim vatrometa u Areni uvijek prisutan i vatromet taština. No, za otvaranje uvijek biram premijerni film za koji smatram da je prihvatljiv za širu publiku i nije pesimističan. Pretežak film na otvaranju može zadati turobnu intonaciju cijelom festivalu.

Što Zlatko radi kad ne radi?

* Navečer najradije idem u kazalište, ne samo na dramske predstave, nego i na opere, balete i mjuzikle, a posjećujem koncerte klasične i kvalitetne zabavne glazbe i izložbe. U kasno popodne vježbam u teretani, igram tenis i plivam. Kako mi se zaručnica bavi planinarenjem, počeo sam lagano i tim aktivnostima vikendom. Inače moj mozak najviše radi upravo onda kada ništa ne radim, tada se sve procesuira, tada mi dolaze ideje, zaključci, odluke. Kad imate odgovornost, onda je nosite sa sobom i u krevet, ne možete je ostaviti na vješalici.

Postoje li neka pitanja koja Vam se stalno postavljaju i koja su Vam dosadna?

* Uglavnom su to pitanja kada će Pula postati regionalni festival i može li hrvatski film nakon Pule imati premijeru u programu A festivala. Stoga ponavljam, Hrvatska za razliku od nekih ima dovoljno jak nacionalni program da može tjedan dana s njim puniti Arenu, a što se premijera tiče, prikazivanje na nacionalnom festivalu ne smatra se međunarodnom premijerom, te hrvatski film nakon Pule može na sve međunarodne A festivale osim tri najveća – Cannesa, Berlina i Venecije koji traže prvo prikazivanje.

Do objave Međunarodnog programa, koji je najčešće sastavljen od europskih naslova, postoji li u budućnosti uvrštavanja i nešto „egzotičnijih“ kvalitetnih produkcija ili smatrate da je Festival ipak usmjeren k europskoj kinematografiji ?

* U programskom segmentu Meridijani prikazivali smo redovito i filmove s drugih kontinenata, još od 2004. kad sam bio koselektor stranog programa, prikazali smo u Areni urugvajski film Whisky i palestinsko-izraelski Žeđ. Pulska publika je više sklona europskom filmu, no ne treba raditi program samo po ukusu većine, imat ćemo i egzotike. Ove godine primjerice prikazujemo 8 suvremenih izraelskih filmova.

Na koliko ste različitih Festivala sudjelovali?

* 20. Bio sam u žirijima međunarodne kritike na festivalima u Cannesu, Berlinu, Veneciji i San Franciscu, a sudjelovao sam na festivalima u Rimu, Sankt Peterburgu, Jeruzalemu, Oulu (Nordic Panorama, Finska), Taormini, Bariju, Viareggiu, Ženevi, Karlovym Varyma, Pilsenu, Pečuhu, Beogradu (FEST i Beldocs), Sarajevu, Bitoli, Portorožu i Hercegnovom.

Je li Vam Pula najdraža?

* Pula je, nazivimo to festivalskim rječnikom, izvan konkurencije. Od stranih festivala najviše su me dojmili San Francisco i Sankt Peterburg svojim bogatim popratnim programima. San Francisco je između ostalog, osim neizbježnog Alcatraza, na kojem je svoju memoarsku knjigu na službenom desku prodavao i potpisivao bivši robijaš, organizirao turu na kojoj smo obilazili sve lokacije na kojima je sniman Hitchcockov film Vrtoglavica uz filmsku glazbu Bernarda Hermanna koja nas je pratila u automobilu. U Sankt Peterburgu je pak, na kraju programa koji je uključivao živu svirku na harfi za doručak, posjet Ermitažu u ex Zimskom dvorcu, Marijinskom teatru u kojem je Kirov balet izveo Bajaderu i Sanktpeterburškoj filharmoniji koja je izvela najveće ruske klasike, guvernerka organizirala večeru u predivnom ljetnom dvorcu carice Katarine, u kojem je obnovljena slavna Jantarna soba koju smo vidjeli u sklopu obilaska dvorca. Bila je to prava caristička demonstracija kulturne moći.