Festivalski je jubilej pred nama, no i Vaš ravnateljski – peti. Gledajući unatrag do danas, je li postalo lakše ili teže? 

Postalo je važnije. Nakon višegodišnje organizacije puno je manje nepoznanica i organizacijski je lakše, ali isto tako postajete svjesniji veličine manifestacije, njezine tradicije i što sve Festival znači filmašima, struci i građanima Pule. Onda vam je jako važno da uspije, da svi budu zadovoljni i da film nađe svoj put do publike.

Uskladiti filmski program s organizacijom zahtjeva više institucionalno balansiranje s krajnjim ciljem zadovoljavanja želja struke i publike. Ponekad se čini da jedni za druge ne znaju i svatko ima svoje zahtjeve. Kako to sve povežete?

Bez obzira na silna usklađivanja ipak se tu radi o ljudima koji vole film: stvarati ili gledati. I u toj čaroliji pronalaska puta od jednih ka drugima mislim da je Arena najljepše mjesto gdje publika može doživjeti film u cijeloj njegovoj raskoši umjetničkog izričaja pa ono zvjezdano nebo napravi da zaboravite sve poteškoće koje su možda i postojale.

Osnivač, Marijan Rotar, izjavio je da filmski festival dugovječnost duguje Samo u jednoj dobroj organizaciji i nekoliko dobrih ljudi. Bitno je da festivalska organizacija bude u rukama ljudi koji žele i znaju raditi i koji će sebe dati u to. Jer, nema tu radnog vremena, kad krene – čovjek mora biti u tome...  Slažete li se?

Kad radite ono što volite, uživate u tome i nesebično se dajete svakako dolazi rezultat, a ukoliko još imate slične suradnike, ta pozitivna energija i zanos samo nose naprijed. No, mislim da to nije slučaj samo na Festivalu već se može primijeniti uopće u životu. Imam sreću da radim s mladim i kreativnim ljudima koji me svakodnevno nadahnjuju i onda ne govorimo o poslu, već užitku.

Izazovi organizacije pod lupom su javnosti od najmanjih sitnica. Organizatora se obično „krivi“ i za zabačene ulaznice ispred Arene, a i nepovoljnog vjetra koji vijori zastave. Trend je medijski prostor više posvetiti banalnom nego značajnom, no to su trendi-instant informacije. Po čemu se Festivali zaista pamte?

Mislim da je to osobni doživljaj, iako će dobitnici reći po Zlatnim arenama, dobrim filmovima, zabavama, druženjima, noćnim kupanjima… Svatko će nešto pamtiti. Ja ću zauvijek zapamtiti scenu kad je u Areni na polovici filma Zrinka Ogreste „S one strane“ počela padati kiša. Ljudi su samo izvadili kišobrane i nastavili gledati film do kraja. Slika mokrih kišobrana na kojima se ljeskaju scene filma i odbijaju kišne kapi ispred tog ogromnog platna nešto je što se ne zaboravlja. Oda filmu i autoru.

Svaki je ravnatelj za sobom ostavio (ili želio ostaviti) osobni i poslovni pečat. Na čemu insistirate prilikom organizacije?

Mi smo javna ustanova i to uvelike određuje način našeg poslovanja pa se trudim postaviti stvari na način da Festival može funkcionirati bez svakog od nas, a isto tako da svaki član kolektiva da svoj osobni pečat u onom dijelu posla koji radi. Mislim da se radi o vođenju i izvlačenju najboljeg od suradnika. Na kraju su svi sretni, a u toj priči ja sam najmanje bitna i kao svaki ravnatelj, prolazna.

Uz poslovne, protokolarne, ravnateljske i medijske obveze, koliko stignete pratiti filmski program?

Bez obzira na Festival, ja volim gledati filmove. Oni u sebi sadrže različite umjetnosti, a to je valjda moja životna odrednica. Neke filmove pogledam ranije, ali iz poštovanja prema umjetnicima tijekom Festivala pogledam u Areni sve koji se natječu za Zlatnu arenu.

Javnosti je manje poznato, odnosno potpuno nepoznato što Javna ustanova Pula Film Festival radi tijekom čitave godine.
Javnost često misli da je naš jedini posao organizacija Festivala, no to ipak nije tako. U našem su sastavu Kino Valli sa svojim bogatim programom, kao i tehnička služba koja se bavi montažom pozornica u Areni i po raznim gradskim lokacijama te lijepljenjem plakata. Preuzeli smo manifestaciju Prosinac u Puli koja je trajala ove godine više od mjesec dana, organiziramo Dan Grada i Pulsku noć. Nemojmo zaboraviti Film na šugamanu i projekcije na Kaštelu. Posao nam je svakako raznolik, ali i organizacijski zahtjevan jer često radimo nekoliko stvari paralelno.

Kada je bio posljednji dana kada niste poslali nijedan poslovni mail?

Ne sjećam se. Nekako smo svi postali stalno online, sve je žurno, ljudi pišu noću, poruke, Viber… Bude mi lakše odmah odgovoriti ako znam i mogu. Sjećam se kad svega toga nije bilo, a isto su bili uspješni Festivali i jako dobri filmovi. Važno je biti u duhu vremena.

Je li Porečanka hakirala pulski đir?
Još radim na nekim passwordima.