Duboki rezovi omnibus je priča o nasilju, a film je objedinio tri redatelja, tri scenarista i sjajne glumce. Producentica Dijana Mlađenović rekla je da je od prvotne ideje pa do realizacije projekta prošlo punih sedam godina. „Isprva je to trebao biti regionalni projekt no nakon scenarističke radionice u kojoj je sudjelovalo deset scenarista iz četiri države, na koncu smo došli na ove tri, igrom slučaja sve iz Hrvatske“, ispričala je na konferenciji za novinare. „Priče smo birali isključivo po kvaliteti a najteže je za njih bilo naći redatelje. Dubravka Turić režirala je prvu priču, Trešnje. Filip Mojzeš  Smrt bijela kost te Filip Peruzović  Predmeti koji tonu“, rekla je. Prvi je film sniman u zaleđu Šibenika, drugi oko Pisarovine a treći kod Zagreba. Glumce su birali redatelji. Trešnje su već prikazane i zapažene na festivalu u Cannesu, a idu na još nekoliko festivala, dok će Smrt bijela kost biti prikazan u Sarajevu. Čitav omnibus na jesen ide u hrvatska kina. Scenaristi su Jelena Paljan, Ksenija Kušec i Ivan Turković Trnjak. Paljan je napisala scenarij za Trešnje prema kratkoj priči Olje Savičević Ivančević. Kako je rekla, priča je nabijena emocijama, ispričana iz viđenja jednog dječaka. „Priča je vrlo snažna i potresna. Za film sam je trebala rastaviti na dijelove i rastegnuti u vremenu. Za razliku od priče, na filmu najvažniji događaji nisu prikazani“, ispričala je i napomenula kako su glumci odradili odličan posao. Jedan od njih je Nikša Butijer koji je izjavio kako je gluma njegov doprinos odličnom filmu. „Zadovoljan sam što su me zvali da igram na filmu. Svi smo se sprijateljili i na setu je bila odlična atmosfera“, ispričao je. Smrt bijela kost je benigna video igrica, koja ima elemente horora ali završava igrom lovice. „Na filmu se igra pretvorila u nasilje“, rekla je Kušec.

Osmi povjerenik drugi je film koji će se večeras prikazati u Areni, a sniman je prema istoimenoj knjizi Renata Baretića. Producent Jozo Patljak ispričao je kako su film snimali 54 dana sa svega četiri milijuna kuna, od čega je četvrtinu otišlo na smještaj u hotelu. „Snimali smo na Hvaru, Braču, Zlarinu, Rogoznici i bilo je jako teško dopremiti svu opremu u neke uvale ili na svjetionik“, kazao je. Istaknuo je kako je riječ o ogromnom filmu koji traje dva sata i dvadeset minuta i ne bi ga bilo moguće ostvariti bez profesionalaca koji su na njemu radili. Glavnu mušku ulogu igra Frano Mašković koji je izjavio da je uživao snimati na predivnim otocima i igrati sa svojim glumačkim partnerom, Borkom Perićem. „Scene nismo snimali kronološki i to je bio stvarno veliki izazov“, dodao je. Borko Perić sretan je što je imao priliku sudjelovati na takvom projektu: “Ovaj film sniman je po fantastičnom romanu što je na žalost rijetkost u našoj kinematografiji“. Rekao je kako se ne sjeća kad je zadnji put toliko uživao na nekom snimanju. Slobodan Trninić radio je fotografiju i istaknuo kako nisu htjeli snimati otok kao za reklamu, nego su željeli da ljepota izađe iz glumaca. „Bilo je teško ujednačiti fotografije zbog različitih vremenskih uvjeta snimanja“, rekao je. Dario Domitrović radio je zvuk te istaknuo kako im je bilo važno dati naglasak na točnu artikulaciju dijalekta. „Moram istaknuti i odličnu glazbu koju su radili Nenad i Alen Sinkauz“, rekao je. Montažer Marin Juranić prvi je put bio na setu cijelo vrijeme a montažu je radio pune dvije godine. „Bilo je to zbog dužine trajanja filma, bilo je praktički kao da montiram dva filma. Stoga sam za vrijeme snimanja već ugrubo slagao kadrove iako je pravi posao tek uslijedio“, naglasio je. Osmi povjerenik već se vrlo uspješno prikazao na Minhenskom festivalu te nastavlja svoj festivalski put.

Đorđe Bajić, Zoran Janković i Ivan Velisavljević autori su danas predstavljene knjige, Kritički vodič kroz srpski film 2000. - 2017. Riječ je o drugom izdanju knjige u kojoj su se kritički osvrnuli na čak 255 filmova koji su prikazani u kinima i nagrađeni na festivalima. „Nešto poput ove knjige ne postoji na ovim prostorima stoga je ona jako značajna za srpski film“, napomenuo je Bajić. Ispričao je kako su pregovori za knjigu trajali godinama, a ozbiljan rad na njoj trajao je dvije i pol godine. Postoji uvodni dio za svaki film s osnovnim informacijama za koje smo se dosta namučili. Potom slijedi kritički osvrt te dodatne informacije i zanimljivosti o filmu. „Tu smo dodali i izvode tuđih kritika i nastojali smo da one bude oprečne našima kako bi dobili svojevrsnu ravnotežu“, pojasnio je Bajić. Janković je istaknuo kako su bez zadrške pisali i ono što ne valja na filmovima, na što za sada nisu dobili reakciju, bar ne značajnijih autora. „Neki su nam prijetili na Facebooku ali prijetnje ipak nisu ostvarili“, dodao je napomenuvši kako nije bilo „svetih krava“. „Nikoga nismo poštedjeli kritike. Kaže se da si dobar samo ako ti je dobar drugi film“, izjavio je Janković. Velisavljević se nada kako će knjiga na neki način pomoći srpskom filmu koji je trenutno u krizi. „Nekad su kritike pisane o nekom filmu zanimljivije od samog filma. Kinematografija se svela na to tko će dobiti novac za snimanje filma te nagradu da opravda svoju plaću“, rekao je izrazivši nadu kako će se knjiga čitati s idejom da se u njoj nađe neka informacija i pomoć za rad na filmu. Na pitanje Miroljuba Stojanovića iz Filmskog centra Srbije, koji je predstavio knjigu, bi li danas u knjizi nešto mijenjali, autori su odgovorili da ne bi jer su na njoj predano radili. Jedan su drugome davali sugestije a opet ostavili slobodu za vlastito mišljenje i izražavanje. Maja Medić odabrala je fotografije, a Nenad Polimac napisao predgovor za knjigu. Filmski centar Srbije priprema englesku verziju izdanja u kojoj će se naći 47 filmova.