logo mob crni

logo crni

logo crni

Preostalo do Festivala:
4
6
dan(a)

T Logo 3c p DE

logo najbolji prijatelj festivala magenta 04

Prijavi se na newsletter

 

Vremenska crta

  • 0. godina
    13. – 21. (23.) kolovoza

    Prosječno je na svim predstavama bilo između 5 000 do 5 500 gledatelja, odnosno ukupno 50 000 ljudi.

    Prvi ikad prikazani film u Areni bio je talijanski Tri intimne priče, slijedio je američki Veliki Caruso, japanski Rašomon, francuski Svi smo mi ubojice, američki Operacija Cicero, talijanski Ljubavi i otrovi te američki Podvodni heroji i Kapetan Horatio.

    Zbog velikog uspjeha revije, projekcije su se nastavile još dva dana - prikazani su slovenski Svet na Kajžarju te na zadnjoj večeri devet kratkih crtanih filmova.
  • 24. – 30. lipnja

    Festival je pratilo ukupno 37 000 gledatelja, a ujedno je srušen i savezni rekord: po prvi je put na filmskoj projekciji prisustvovalo 10 000 ljudi.

    Žiri Festivala (osim filmskih kritičara) nije oformljen; glasala je samo publika. Najveći broj glasova (818) dobio je film Vesna Františeka Čapa.

    Prikazan je prvi jugoslavenski dugometražni igrani film koji je režirala žena - Sumnjivo lice redateljice Soje Jovanović, ali i prvi dokumentarni film u boji - Naši dokumenti Okroglica Milana Kumara.

    Pokrenuta je inicijativa da se festival, sljedeće 1955. godine, prebaci u Dubrovnik.
  • 9. – 17. srpnja

    Ukupno je 107 000 gledatelja pratilo Festival.

    Po prvi je puta oformljen žiri Festivala te napisan pravilnik. Prema pravilniku, organizatori su Grad Pula i Vjesnik u srijedu, a odlučeno je i da Festival trajno ostane u Puli. Pokrovitelj je po prvi puta bio Predsjednik SFRJ Josip Broz Tito koji je prisustvovao zatvaranju Festivala i dodjeli nagrada.

    Na završnoj večeri prikazan je film Dva novčića u fontani, a dan poslije i Loš dan u Black Rocku - prva dva filma ikad prikazana u cinemascope tehnici u Jugoslaviji. Platno je bilo široko dvadeset metara. Prije njih prikazana je i Crvenkapica Nikole Kostelca – prvi animirani film u boji.

    Zlatnu medalju Arena osvojio je film Trenuci odluke Františeka Čapa.
  • 14. – 25. srpnja

    130 000 gledatelja pratilo je Festival a najviše (njih 12 000) bilo je na otvorenju odnosno na projekcijama filma Ne okreći se sine i Dolina mira.

    Žiri je odlučio da niti jedna ženska uloga nije vrijedna nagrade pa su dodijeljene dvije glavne i dvije sporedne muške. Svi su se strani filmovi u Areni umjesto titlovima, prevodili simultano, mikrofonom.

    Film Branka Bauera Ne okreći se sine bio je prvi film koji je u proizvodnom procesu koristio domaći pozitiv film izrađen u zagrebačkoj Fotokemici.

    Nagrada za najbolji film nije dodijeljena ni u jednom obliku.
  • 27. srpnja – 4. kolovoza

    Na Festivalu je bilo 85 domaćih novinara te oko 1 000 filmskih gostiju iz zemlje i svijeta. Posebno je bilo popraćeno gostovanje kompozitora Ive Tijardovića.

    U vrijeme festivala objavljen prvi broj jednog od najutjecajnijih filmskih časopisa u SFRJ - Filmske kulture.

    Od 1957. do 1960. festivalski ocjenjivački sud rangira tri najbolja filma Festivala bez podjela službenih nagrada.

    Tri najbolja filma 1957. godine bili su: Pop Ćira i pop Spira Soje Jovanović, Svoga tela gospodar Fedora Hanžekovića i Subotom uveče Vladimira Pogačića.
  • 19. – 30. srpnja

    Otvorenju festivala prisustvovalo je 14 000 ljudi.

    Manjak stranih filmova nadomjestili su amaterski filmovi nastali u kino klubovima diljem zemlje.

    Tri najbolja filma bili su: H-8… Nikole Tanhofera, Cesta duga godinu dana Giuseppea de Santisa i Kroz granje nebo Stoleta Jankovića.

    Bez posebnog obrazloženja, nagrada za glavnu žensku ulogu nije dodijeljena.
  • 25. srpnja - 5. kolovoza

    Festival prati pedesetak domaćih novinara i kritičara, stotinjak filmskih djelatnika i veliki broj gostiju iz devetnaest stranih država. Gost Festivala bio je i osamdesetogodišnji Milton Manaki, pionir kinematografije na Balkanu.

    Na festivalu je obilježena i godišnjica Ilindenskog ustanka prikazivanjem filma Mis Ston – prvog dugometražnog jugoslavenskog filma snimljenog u boji i cinemascopeu.

    Za tri najbolja filma proglašeni su: Vlak bez voznog reda Veljka Bulajića, Tri četrtine sonca Jože Babiča i Pet minuta raja Igora Pretnara.
  • 23. – 31. srpnja

    Zbog obilja kiša upitno je bilo otvorenje zbog doslovno poplavljene Arene. Posebni gosti festivala bili su ruski redatelj Ljev Kulidžanov i francuski filmski povjesničar i kritičar Georges Sadoul.

    Dogovoreno je da se nagrada Zlatna arena dodjeljuje za najbolji film, režiju, scenarij, mušku i žensku glavnu ulogu. Te je godine uvedeno i osiguranje od nezgode tijekom Festivala.

    Za tri najbolja filma proglašeni su: Deveti krug Franca Štiglica, Rat Veljka Bulajića i Tri Ane Branka Bauera.
  • 28. srpnja – 5. kolovoza

    Od 1961. do 1968. godine Velika zlatna arena dodjeljivana je za najbolji film zajedno s drugom nagradom nazvanom Velika srebrna arena i trećom nagradom nazvanom Srebrna arena.

    Uvodi se selekcija igranih filmova: u konkurenciji i informativni program. Članovi ljubljanskog Kino kluba 61 odlučili su najlošiji film nagraditi „cokulom“.

    Glavnu nagradu ravnopravno su podijelili filmovi Balada o trobenti in oblaku Franca Štiglica i Uzavreli grad Veljka Buljića. Veliku srebrnu arenu osvojio je film Veselica Jože Babiča dok je Srebrnu arenu osvojio film Pesma Radoša Novakovića.
  • 27. srpnja – 2. kolovoza

    Festivalske projekcije pogledalo je oko 40 000 gledatelja i popratilo 107 domaćih i tridesetak inozemnih novinara i gostiju.

    Gledatelji su 30. srpnja gledali stotu projekciju domaćeg igranog filma Družinski dnevnik Jože Galea.

    Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Kozara Veljka Bulajića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Saša Radenka Ostojića dok je Srebrna arena dodijeljena filmu Prekobrojna Branka Bauera.
  • 28. srpnja – 3. kolovoza

    Projekcije prate domaći novinari iz 65 redakcija i gosti iz Nizozemske, Njemačke, Francuske, Engleske, Švedske, Danske, Norveške, Poljske, Mađarske, Rusije, Kube, Irana, Čehoslovačke, Italije…

    Početak Festivala odgođen je za dva dana zbog katastrofalnog potresa u Skopju i proglašavanja dana žalosti, te otvoren bez vatrometa.

    Veliku zlatnu arenu osvojio je film Licem u lice Branka Bauera. Veliku srebrnu arenu odnio je film Radopolje Stoleta Jankovića dok je Srebrna arena dodijeljena filmu Samorastniki Igora Pretnara.

  • 26. srpnja - 1. kolovoza

    Sva numerirana i stajaća mjesta (oko 7 500) u Areni rasprodana su desetak dana prije početka Festivala.

    Festivalski bilten preveden je na ruski, engleski i njemački, a filmovi simultano na ruski, engleski, njemački, francuski i češki.

    Veliku zlatnu arenu osvojio je film Službeni položaj Fadila Hadžića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Marš na Drinu Živorada (Žike) Mitrovića dok je Srebrna arena dodijeljena filmu Ne joči, Peter Franca Štiglica.
  • 26. srpnja – 1. kolovoza

    Osam dana prije početka Festivala sve ulaznice za Arenu bile su rasprodane. Festival je pratilo 89 domaćih i 56 stranih novinara i filmskih kritičara.

    U pulskom kinu Beograd prikazuju se, sinkronizirani na hrvatsko-srpski, američki film Bambi i sovjetski Sretni dani , kao uvod u razgovor o sinkronizaciji stranih filmova.

    Glavnu nagradu ravnopravno su podijelili filmovi Prometej s otoka Viševice Vatroslava Mimice i Tri Aleksandra Petrovića. Velika srebrna arena nije dodijeljena dok je Srebrna arena dodijeljena filmu Doći i ostati Branka Bauera.
  • 26. srpnja – 1. kolovoza

    U Puli gostuje Favre le Bret, direktor festivala u Cannesu.

    Festival prolazi u sjeni sukoba generalnog direktora Jadran filma Ive Vrhovca, Direktora Jugoslavenske kinoteke i člana žirija Vladimira Pogačića. Potonji je izjavio da svi filmovi nagrađeni u Puli loše prolaze na festivalima u svijetu.

    Odigrana je nogometna utakmica tima Jugoslavija filma i gostiju iz socijalističkih zemalja u šumi Šijana.

    Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Ponedjeljak ili utorak Vatroslava Mimice. Veliku srebrnu arenu ravnopravno su podijelili filmovi Štićenik Vladana Slijepčevića i Rondo Zvonimira Berkovića dok je Srebrna arena dodijeljena filmu San Puriše Đorđevića.
  • 26. srpnja – 1. kolovoza

    Umjesto glasanjem publike, nagradu Jelen dodijelio je žiri publike sastavljen od nekoliko predstavnika.

    Urednik časopisa Film Culture, P. Adams Sitney iz New Yorka, predstavio je u dvije projekcije 47 američkih avangardnih filmova.

    Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Skupljači perja Aleksandra Petrovića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Jutro Puriše Đorđevića dok su Srebrnu arenu ravnopravno podijelili filmovi Breza Ante Babaje i Na papirnatih avionih Matjaža Klopčiča.
  • 26. srpnja – 2. kolovoza

    Od stranih novinara, kritičara, filmskih djelatnika i gostiju, festival prate: Guido Aristarco, Mino Argentieri, Peter Cowie, Pavel Branko, Michel Ciment, Gyorgy Fenyves, Miloš Fiala, Gordon Hitchens, Antonin Liehm, Gene Moskowitz, Henrich Zielinsky…

    Otvaranje festivala režira Anton Marti a novu špicu festivala animira Dušan Vukotić.

    Institut za film iz Beograda predlaže osnivanje nagrade Pobednik koji bi se, po uzoru na američkog Oscara, organizirao pod motom: Ljudi filma biraju najbolja filmska ostvarenja.

    Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Kad budem mrtav i beo Živojina Pavlovića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Podne Puriše Đorđevića dok je Srebrna arena dodijeljena filmu Imam dvije mame i dva tate Kreše Golika.
  • 26. srpnja – 2. kolovoza

    Projekcije prati oko 120 domaćih novinara i filmskih kritičara.

    Oformljen je žiri za dodjelu titule „najgori film festivala“.

    Od 1969. do 1980. treća nagrada bila je nazvana Velika brončana arena.

    „Festival jugoslavenskog filma otvara se u tjednu koji će ostati zapisan u čitankama budućih generacija – kao historijski datum prvog kontakta čovjeka našeg planeta s jednim drugim planetom sunčeva sistema, Mjesecom“, piše Fadil Hadžić u prvom biltenu.

    Nagradu Velika zlatna arena osvaja film Nizvodno od sunca Fedora Škubonje. Veliku srebrnu arenu odnio je film Događaj Vatroslava Mimice dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Biće skoro propast sveta Aleksandra Petrovića.
  • 26. srpnja – 2. kolovoza

    Festival prati oko 220 domaćih novinara i kritičara, 46 stranih novinara i oko 150 gostiju iz inozemstva.

    Skupština općine Pula donosi odluku da se od ove godine dodjeljuje i nova nagrada – Zlatna vrata Pule, koja će se uručivati najboljem redatelju.

    Film Bitka na Neretvi redatelja Veljka Bulajića otvara festival u nazočnosti predsjednika Josipa Broza Tita i njegove gošće Sofije Loren, ali ne sudjeluje u konkurenciji.

    Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Lisice Krste Papića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Biciklisti Puriše Đorđevića dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Bube u glavi Miloša Radivojevića.
  • 26. srpnja – 2. kolovoza

    Ponovno je uvedena podjela na filmove u konkurenciji za nagrade i one u informativnoj sekciji što izaziva veliko nezadovoljstvo.

    Na Festival 2. kolovoza dolazi Josip Broz Tito, u pratnji Richarda Burtona i njegove supruge Elizabeth Taylor.

    Vatroslav Mimica odriče se svog honorara kao člana žirija u korist izgradnje Tunela Učka, baš kao i direktor festivala Petar Volk te ustanova Festivala.

    Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Rdeče klasje Živojina Pavlovića. Veliku srebrnu arenu odnio je film U gori raste zelen bor Antuna Vrdoljaka dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Opklada Zdravka Randića.
  • 26. srpnja – 2. kolovoza

    Gost festivala poljski je režiser Jirzy Kawalerowicz. Festival prati više od dvije stotine domaćih novinara i kritičara.

    Održana je izložba jednog od glavnih sponzora festivala – Max Factora.

    Svojevrsni povijesni početak bilježe filmovi Teher, kao prvi jugoslavenski film snimljen na mađarskom jeziku, te film Si të vdiset kao početak kosovske kinematografije.

    Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Majstor i Margarita Aleksandra Petrovića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Vuk samotnjak Obrada Gluščevića dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Si te vdiset Miomira Stamenkovića.
  • 26. srpnja – 1. kolovoza

    Prodano je 31 722 ulaznica. Donesena ja odluka da grad domaćin, Pula, ubuduće, preuzme ulogu organizatora Festivala jugoslavenskog igranog filma.

    Svi filmovi simultano se prevode na engleski, njemački i ruski a gledatelji ih mogu tako slušati putem slušalica. Svečana akademija posvećena je opusu France Štiglica.

    Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Sutjeska Stipe Delića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Bombaši Predraga Golubovića dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Živjeti od ljubavi Kreše Golika.
  • 26. srpnja – 2. kolovoza

    Ranko Munitić naziva ovogodišnji festival najgorim u povijesti. Napetost oko nagrada i nagrađenih izostaje jer su zbog nesmotrenosti procurila imena nagrađenih.

    Svečana akademija posvećena je Žiki Ristiću. Film Rajka Grlića Kud puklo da puklo izviždan u Areni tijekom projekcije.

    Nagradu Velika zlatna arena osvaja film Užička republika Živorada Mitrovića, Veliku srebrnu arenu Derviš i smrt Zdravka Velimirovića dok se Velika brončana arena dodjeljuje filmu Crveni udar Predraga Golubovića.
  • 26. srpnja – 2. kolovoza

    Uprava i sjedište Festivala u potpunosti su preseljeni u Pulu.

    Novu festivalsku špicu stvara Nedeljko Dragić. Konferencije za tisak vodi Saša Zelepugin.

    Na konferenciji za tisak oštro je napadnut žiri Festivala zbog neuvrštavanja nekih filmova u konkurenciju. Predstavljen i prvi broj zagrebačkog časopisa Film.

    Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Kuća Bogdana Žižića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Zimovanje u Jakobsfeldu Branka Bauera dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Povest o dobrih ljudeh Franca Štiglica
  • 26. srpnja – 2. kolovoza

    Predstavljen prvi broj filmskog časopisa Filmograf te proslavljena desetogodišnjica izlaženja sarajevskog Sineasta.

    Kao gost Jadran filma Pulu posjećuje američki redatelj Sam Peckinpah i glumac James Cobrun, koji u Istri snimaju film The Cross of Iron (Željezni križ). Sam Peckinpah na tiskovnoj konferenciji izjavljuje kako je tri puta plakao za vrijeme projekcije filma Vlak u snijegu: „Dva puta zbog priče u filmu, a treći put zbog loših efekata“.

    Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Idealist Igora Pretnara. Veliku srebrnu arenu odnio je film Najdolgiot pat Branka Gape dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Seljačka buna Vatroslava Mimice.
  • 26. srpnja – 2. kolovoza

    Nagrada publike Jelen dodjeljuje se pomoću ulaznica svih gledatelja. Kiša redovito ometa projekcije i glasanje publike.

    Popularna emisija Radio Jadran emitira svakoga dana posebnu festivalsku kroniku. Voditeljica programa u Areni je Jasmina Nikić.

    Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Ne naginji se van Bogdana Žižića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Akcija stadion Dušana Vukotića dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Ljubavni život Budimira Trajkovića Dejana Karaklajića.
  • 26. srpnja – 2. kolovoza

    Projekcije u Areni prati 49 173 gledatelja, 305 domaćih novinara i kritičara i stotinjak stranih gostiju i novinara.

    U retrospektivnom programu prikazano je 28 filmova koje ukupno gleda 803 gledatelja, dakle prosječno 28 filmofila po filmu.

    Veliku zlatnu arenu odnosi film Okupacija od 26 slika Lordana Zafranovića, Veliku srebrnu arenu film Bravo maestro Rajka Grlića dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Pas koji je voleo vozove Gorana Paskaljevića.
  • 26. srpnja – 2. kolovoza

    Projekcijama u Areni prisustvovalo je 47 790 gledatelja. Ukupno je pozvano 98 stranih gostiju, od kojih se odazvalo 43. Domaćih je novinara bilo 282 i 30 fotoreportera iz 133 redakcije.

    Veliko nezadovoljstvo izaziva promjena selekcije filmova u nominacije filmova. Naime, novim pravilnikom žiri unaprijed odabire koji filmovi imaju pravo natjecati se za prve tri producentske nagrade – Veliku zlatnu, srebrnu i brončanu arenu. Svi ostali filmovi mogu biti nagrađeni u svi ostalim kategorijama.

    Nagradu Velika zlatna arena osvaja film Trofej Karolja Vičeka. Veliku srebrnu arenu odnosi film Usijanje Bore Draškovića dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Zemaljski dani teku Gorana Paskaljevića.
  • 26. srpnja – 2. kolovoza

    Gledatelja u Areni bilo je 35 740, u kinu Beograd 2 118, a u Festivalskom centru 4 100. Zbivanja je pratilo četrdesetak gostiju iz inozemstva i 234 akreditiranih domaćih novinara.

    Tijekom festivala umire u Beogradu Vjekoslav Afrić, redatelj prvog poslijeratnog jugoslavenskog filma Slavica. U Areni mu je minutom šutnje odana počast.

    Uz veliko nezadovoljstvo struke smanjen je broj nagrada.

    Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Petrijin venac Srđana Karanovića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Tajna Nikole Tesle Krste Papića, dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Ko to tamo peva Slobodana Šijana.
  • 18. – 29 srpnja

    Festivalski program pratilo je 64 177 gledatelja. Akreditiranih domaćih novinara bilo je 246 iz 129 redakcija i 59 stranih gostiju.

    Ponovno je smanjen broj nagrada, ukinuta nagrada za režiju, potpuno ukinuta selekcija filmova i produženo trajanje festivala.

    Kiša prekida projekciju prvog dana Festivala, pa je Festival produžen za jedan dan. Žiri sugerira da pored postojećih nagrada uvede i nagrade za režiju, debitantu i epizodnu ulogu.

    Nagradu Velika zlatna arena osvaja film Pad Italije Lordana Zafranovića dok druga i treća nagrada nisu dodijeljene.
  • 21. – 30. srpnja

    Festivalske projekcije pratilo je ukupno 80 102 gledatelja na svim lokacijama. Bilo je 50 inozemnih gostiju i 247 akreditiranih novinara.

    U sklopu tzv. informativnog centra bilo je na raspolaganju novinarima 10 pisaćih strojeva, 2 telexa i dvije telefonske govornice.

    Velika zlatna arena nije dodijeljena.
  • 20. – 29. srpnja

    U Areni i Festivalskom centru kao i na repriznim festivalskim večerima u Labinu, Pazinu i Poreču bilo je ukupno 74 425 gledatelja.

    Uvedena je nova, službena nagrada publike Vrata Pule koja se dodjeljuje svake godine filmu na osnovi glasanja publike u Areni (prijašnji Jelen ostaje kao nagrada žirija tjednika Studio).

    ''U vrijeme Festivala, zbog poznatih razloga štednje, nije priređen izlet, piknik ili sličan oblik organiziranog okupljanja gostiju i sudionika…''

    Velika zlatna arena dodijeljena je filmu Zadah tela Živojina Pavlovića.
  • 21. – 28. srpnja

    Još od 1957. do ovoga festivala, gotovo svake godine Marija Marinčić uređuje festivalski bilten, kada uredničku dužnost preuzima Jelena Lužina-Sladonja.

    Skromno je proslavljen 40-godišnji jubilej Jugoslavenske kinematografije.

    Unatoč protivljenju autora i producenta Marjan filma, film Ujed anđela Lordana Zafranovića ipak je prikazan u informativnoj sekciji festivala. Marjan film je najavio tužbu budući da je prikazana tzv. nulta kopija filma.

    Velika zlatna arena dodijeljena je filmu Balkanski špijun Dušana Kovačevića i Božidara Nikolića.
  • 20. – 27. srpnja

    Prodano je 40 694 festivalskih ulaznica.

    U Festivalskom centru postavljena je izložba plakata 68 jugoslavenskih ratnih filmova.

    Brojni izvjestitelji s festivala a i čitaoci novina prigovaraju domaćem filmu zbog „uvlačenja jezika ulice“, ali i izdanjima festivalskih biltena „samo na hrvatsko-srpskom i engleskom jeziku“. Tako saznajemo i da je film Marš na Drinu bio prvi domaći film u kojem se opsovalo.

    Velika zlatna arena dodijeljena je filmu Otac na službenom putu Emira Kusturice.
  • 17. – 25. srpnja

    Gost festivala je redatelj Miloš Forman. Na konferenciji za tisak posebno je pohvalio canneskog pobjednika Emira Kusturicu (Forman je predsjedavao tim žirijem).

    U sklopu druge faze obnove i revitalizacije Arene, osposobljeno je više prostora-taverni čija je namjena da prerastu u punktove za informiranje, prodaju i prezentaciju.

    Velika zlatna arena dodijeljena je filmu Srećna nova '49. Stoleta Popova.
  • 18. – 25. srpnja

    Gost festivala je Menahem Golan, redatelj i predsjednik filmske kompanije Cannon.

    Festivalski program reprizira se samo u Labinu.

    Sve konferencije za novinare, radni dogovori i kolokviji prenosili su se sustavom interne televizije u druge prostorije Festivalskog centra. Sve se snimalo, prenosilo i moglo pratiti na satelitskom programu, a u večernjim satima i u samom središtu grada. Posebno je zapažena press konferencija ekipe filma Oficir s ružom. Naime, zbog Žarka Lauševića lokalne obožavateljice ispunile su festivalski centar u potpunosti.

    Velika zlatna arena dodijeljena je filmu Već viđeno Gorana Markovića.
  • 23. – 30 srpnja

    Festival je pratilo 193 domaćih novinara, fotoreportera i predstavnika institucija, 47 stranih novinara i gostiju te 27 389 gledatelja.

    Za glavnu žensku ulogu barunice Castelli, glumica Ena Begović odbila je primiti Zlatnu arenu za žensku epizodnu ulogu.

    Novine otvoreno pišu o kompromisima, pritiscima i križaljci žirija festivala i njihovih odluka. Iako se radi o festivalu s definitivno najviše filmova u povijesti, rad i odluke žirija bacile su sjenu na sam događaj.

    Velika zlatna arena dodijeljena je filmu Život sa stricem Krste Papića.
  • 18. – 25. kolovoza

    Trend pada broja gledatelja drastično je nastavljen odnosno prodano je svega 13 031 ulaznica, što uz 5 960 protokolarnih ulaznica i oko 2 000 neformalnih ulaska, ukupno iznosi oko 21 000 posjetitelja.

    Termin festivala se stalno pomiče što izaziva veliko nezadovoljstvo Puljana.

    Provedeni anketni upitnik Prilozi za unapređenje FJIF-a u Puli među filmskim djelatnicima, novinarima, kritičarima i gostima Festivala, polučio je sljedeće prijedloge: jasnije repertoarsko opredjeljenje u Areni, bogatiji popratni sadržaji manifestacije, poboljšanje tehničkih projekcija u Areni, manje službenih nagrada, bienalno održavanje festivala, više profesionalaca u pojedinim službama, termin festivala vratiti na kraj lipnja i početkom srpnja, uvođenje internacionalizacije festivala…

    Velika zlatna arena dodijeljena je filmu Sabirni centar Gorana Markovića.
  • 30. lipnja – 7. srpnja

    Na samom otvorenju došlo je do tehničkih tonskih smetnji koje su do punog izražaja došle prilikom prikazivanja filma Karneval, anđeo i prah Antuna Vrdoljaka. Tijekom prelaska prve u drugu priču filma, ton je nestao, zatim su se upalila svjetla u Areni, zatim se voditeljica pokušala ispričati ali ni njezin mikrofon nije radio...

    Akademik Pavletić tražio je od Festivala da izvjesi i Hrvatsku zastavu ili da skine jugoslavensku i ostavi samo Festivalsku. Kako bilo, zbog jakog vjetra skinuta je jugoslavenska zastava jer bi njeno lupanje, kako se objasnilo, ometalo projekciju.

    S festivala su povučeni filmovi Vreme čuda Gorana Paskaljevića, koji je premijerno prikazan u Cannesu i Atoski vrtovi-Preobraženje Stojana Stojčića.

    Nacionalne tenzije sve su izraženije, a tim više je simbolička pobjeda filma Gluvi barut Bate Čengića, kao posljednjeg laureata posljednjeg održanog saveznog Festivala jugoslavenskog igranog filma u Puli.
  • 26. srpnja – 2. kolovoza / Festival je otkazan

    Festival je službeno počeo najprije popratnim događanjima: otvorenjem velike retrospektivne izlože plakata Jadran filma kao i izložbe umjetničkih radova za interijer zgrade Croatia Osiguranja. Zatim je započeta podnevna novinarska projekcija Krhotina Zrinka Ogreste tijekom koje je Vijeće Filmskog festivala u Puli odlučilo:

    Ipak, u sadašnjim okolnostima bezumlja nametnutog rata, Vijeće Filmskog festivala u Puli odlučilo je da se festival ne održi u znak prosvjeda protiv nasilja. Taj čin otkazivanja festivala, čiji je program u potpunosti zaokružen, naš je poziv svim filmskim stvaraocima i djelatnicima u kulturi da dignu svoj glas protiv nasilja nad duhom, nad svim stečevinama kulture i civilizacije i nad vrijednostima za koje su se filmski stvaraoci oduvijek zalagali svojim djelima. Time je festival i službeno otkazan.

    Dodijeljena je, međutim, Velika zlatna Arena Johnu Malkovichu, koji je tom prilikom govorio o svojim hrvatskim korijenima.
  • 17. – 20. srpnja

    Ponovo je pokrenut Pulski filmski festival. Kategorije nagrada i njihova imena nisu promijenjene, ali je selekcija sužena samo na hrvatske filmove isključivši filmove iz ostatka bivše države.

    Festival je po prvi put održan pod pokroviteljstvom predsjednika Franje Tuđmana koji nije došao na festival. U njegovo ime festival je otvorila Vesna Girardi-Jurkić. Otvorenje je proteklo bez vatrometa.

    Festival je ugostio i Oju Kodar koja je najavila početak snimanja svog filma Vrijeme za ljubav (Vrijeme za...) i održala konferenciju za novinare na kojoj je pričala o svom umjetničkom putu ali i životu s Orsonom Wellesom.

    Zlatna arena za režiju uručena je Krsti Papiću za film Priča iz Hrvatske.
  • 22. - 25. srpnja

    Otvorenje festivala proteklo je bez vatrometa, a prikazana su i samo tri hrvatska filma u glavnom programu.

    Velika nacionalistička kontroverza izbila je oko Rade Šerbedžije i njegove uloge u filmu Kontesa Dora. Iako je Vijeće festivala ustvrdilo kako Rade Šerbedžija može biti nagrađen baš kao i svi drugi glumci, nagradu nije dobio.

    Tehnička rudimentarnost festivala zabavljala je gledatelje poljsko-francuskog filma Kiedy rozum spi. Naime, film je prikazan bez hrvatskih titlova pa je, stojeći pred platnom i doslovno se derući, dr. Kruno Simon simultano prevodio dijalog na platnu.

    Film Kontesa Dora Zvonimira Berkovića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 23. – 29. srpnja

    Otkazana je ceremonija dodjeljivanja nagrada budući da je samo jedan hrvatski film napravljen u proteklih 12 mjeseci (Cijena života Bogdana Žižića).

    Festival je unatoč tomu održan, ali je uobičajeni nacionalni natjecateljski program zamijenjen retrospektivom animiranih filmova u produkciji Zagrebačke škole crtanog filma i selekcijom dokumentaraca.

    Glavni program sadržavao je premijere šest američkih popularnih filmova (Moj prijatelj Willy, Moja djevojka 2, Slučaj Pelikan, Šašavi detektiv, Smrtonosna zona i Doba nevinosti).
  • 24. – 30. srpnja

    Festival je promijenio naziv u I. hrvatski filmski festival.

    Gost festivala bila je talijanska glumica Silvana Pampanini koja se na konferenciji za novinare prisjećala svog rada na filmu Cesta duga godinu dana, snimanog u Hrvatskoj.

    Producent Branko Lustig pulskoj je publici predstavio redatelje Dana Curtisa i Philip Noyce, a posebno zanimanje izazvali su glumci Ralph Fiennes, Chaim Topol i Ben Kingsley, zvijezde Schindlerove liste Stephena Spielberga (kojeg je Lustig producirao).

    Same projekcije u Areni redovito su bile poluprazne. Ipak, Arenu je uspio napuniti film Jakova Sedlara Gospa.

    Isprani Zrinka Ogreste osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 7. – 10. kolovoza

    Povodom 100. godišnjice kinematografije, na otvorenju festivala održan je koncert filmske glazbe.

    Veliku je kontroverzu izazvala odluka da se nagrada za najbolji film ne dodjeljuje. Drugi problem bila je sudbina filma Izgubljeno blago Darka Vernića Bundija. Film je tako prikazan izvan konkurencije budući da je originalna verzija filma bila na engleskom.

    Kako je počeo rat na mom otoku Vinka Brešana osvaja Zlatnu arenu za najbolji film te ujedno postaje i apsolutni rekorder po broju gledatelja kako 1996. tako i narednih godina.
  • 24. – 27. srpnja

    Na otvaranju je održan koncert hrvatske filmske glazbe u izvođenju Maje Blagdan i Simfonijskog orkestra HRT-a.

    Dašak festivalskog glamura osigurala je Ena Begović dok je Arsen Dedić na festivalu proslavio svoj 59. rođendan.

    Kontroverzu je izazvala odluka selektora Mate Kukuljice da film Kalvarija Zvonimira Maycuga ne primi na festival budući da, prema njegovim riječima, ne zadovoljava osnovnu estetsku i profesionalnu razinu. Isto tako, odlučeno je da film Gorana Rušinovića Mondo Bobo jedini na festivalu bude prikazan u Istarskom narodnom kazalištu. Unatoč tome film, kako se često navodilo, nastao posuđenom kamerom za 250 000 DEM, dobio je četiri Zlatne arene i nagradu publike.
  • 29. srpnja – 1. kolovoza

    Nakon 20 godina promijenjeno je staro dotrajalo projekcijsko platno novim koje je stiglo iz Londona. Postavljeno je platno ujedno bilo i visokopropusno tako da su zvučnici prvi puta postavljeni iza platna što je omogućilo kvalitetniji zvuk u cijeloj Areni.

    U skladu s novim telekomunikacijskim dosezima i festival je dobio svoju prvu web stranicu. Adresa je tada bila www.tel.hr/istra/fhfp98/

    Velika zlatna arena za režiju dodijeljena je Krsti Papiću za film Kad mrtvi zapjevaju.
  • 12. – 15. kolovoza

    Nakon tri godine ponovno se uvodi nagrada za najbolji film.

    Paralelno pokretanje Filmskog festivala u Motovunu, u isto vrijeme, napokon je i Puli nametnulo zdravu konkurenciju i pomoglo joj da se vremenom profilira u jedan od najvažnijih filmskih festivala u državi.

    Festivalsku je publiku i goste posebno zabavila činjenica da je na dan otvorenja bila i pomrčina sunca.

    Udruženje roditelja poginulih hrvatskih branitelja, Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata i Udruga veterana Domovinskog rata tražili su zabranu prikazivanja filma Dubrovački suton Željka Senečića zbog, kako tvrde, izrugivanja s mrtvim prijateljima i suborcima. Selektor festivala Arsen Oremović pojasnio je kako se o zabrani filma ne može govoriti.

    Bogorodica Nevena Hitreca osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 27. – 30. srpnja

    Nakon pune 24 godine predsjednik države, Stipe Mesić, prisustvuje otvaranju.

    Veliku pažnju medija te proteste same filmske zajednice izazvala je odluka Direktora Festivala Armanda Debeljuha, koji je obznanio kako je Vijeće festivala odlučilo ove godine Veliku zlatnu arenu za najbolji film ne dodijeliti producentu, već redatelju.

    U pratećem, informativnom, dijelu programa prikazana su dva igrana filma u privatnoj produkciji i Program kratkih filmova na Kaštelu.

    Maršal Vinka Brešana osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 22. – 30. lipnja

    Zasigurno jedan od najgore organiziranih festivala u povijesti. Propusti su bili toliki da čak ni sami Puljani, kako prenose novine, nisu na dan svečanog otvorenja, znali da se festival otvara.

    Strani gosti festivala bili su poljska producentica Ewa Grabowska, sarajevski redatelj Bato Čengić, Elma Tataragić i Medžida Buljubašić iz Sarajevo film festivala, poljski producent Jerzy Michaluk, selektor FilmFestivala Cottbus Bernd Buder, slavni poljski glumac Daniel Olbrychski, Andrew James Horton urednik kulture u Central Europe Rewiev iz Londona, srpski glumac i redatelj Ljubiša Samardžić , nizozemski redatelj Jan van de Velde, Nick Holdsworth…

    U Posebnom programu prikazano je još 10 europskih filmova.

    Društvo hrvatskih filmskih kritičara nije ove godine dodijelilo nagradu Oktavijan jer niti jedan film nije dobio ocjenu višu od 3,5.

    Polagana predaja Brune Gamulina osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 20. – 25. srpnja

    Ponovno loše izdanje Festivala. Loša organizacija, izostanak publike... još jednom izravno dovode u pitanje festivalski opstanak.

    Gideon Bachmann, koji je trebao biti član Ocjenjivačkog suda zbog bolesti otkazao je svoj dolazak u Pulu. Njegovo mjesto preuzima Bernd Buder.

    Po prvi puta Festival počinje održavati projekcije filmova i na Kaštelu, gdje se održava regionalni program Toplo-Hladno, dok se europski filmovi u konkurenciji prikazuju u Areni i INK-u.

    Fine mrtve djevojke Dalibora Matanića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 19. – 24. srpnja

    Održava se jubilarni, 50. Festival. Umire Marijan Rotar, jedan od osnivača Festivala.

    Osniva se Javna ustanova Pula Film Festival. Prvi je ravnatelj ustanove Tedi Lušetić, ujedno i umjetnički ravnatelj 50. festivala.

    Selekciju europskih filmova pod nazivom Music odabire Mike Downey, jedan od osnivača Motovun film festivala. Po prvi puta dogovoreno je da film, pobjednik Pule, bude prikazan na Dubrovačkim ljetnim igrama.

    Tu Zrinka Ogreste osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 16. – 24. srpnja

    Nakon niza godina Festivalski centar seli se iz Doma hrvatskih branitelja u Zajednicu Talijana - Circolo. Tu se održavaju i press projekcije hrvatskih filmova, te programi slovenskog i dokumentarnog filma.

    Nakon europskog, uvodi se međunarodni program stranog filma koji se prikazuje u Areni nakon hrvatskog filma. Selektori filmova su Branka Sömen i Zlatko Vidačković.

    Arena je bila u potpunosti ispunjena na tri filma: Duga mračna noć Antuna Vrdoljaka, Loš odgoj Pedra Almodovara i Farenheit 9/11 Michaela Moorea. Potonji je sakupio čak 7 500 gledatelja.

    Duga mračna noć Antuna Vrdoljaka osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 16. – 23. srpnja

    Bez obzira na prošlogodišnji uspjeh, projekcije u Areni, ali i one pod nazivom Vremeplov, u kojem su prikazani restaurirani hrvatski klasici, nisu okupile značajniji broj gledatelja.

    Pokreću se programi: Europolis-Meridijani (u Zajednici Talijana) i PoPularni program (u Areni). Vraća se Međunarodni žiri za strane filmove, kojem predsjedava Ronald Bergan.

    Ravnatelj festivala izaziva negodovanje struke i publike u Areni nedozvoljavanjem da se gosti festivala, Lazar Ristovski i Goran Paskaljević, poklone publici nakon projekcije filma San zimske noći.

    Što je Iva snimila 21. listopada 2003. Tomislava Radića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 15. – 22. srpnja

    Centralna serija popratnih događaja ove godine bila je proslava šezdesete obljetnice Jadran filma. Predstavljeno je prvi dvostruko izdanje iz najavljene serije DVD-a hrvatskih filmskih klasika – film Ne okreći se sine Branka Bauera iz 1956. godine.

    Film Trešeta Dražena Žarkovića imala je na festivalu dvojake probleme. Najprije je projekcija odgođena zbog kašnjenja kopije, a zatim je stigla vijest da film neće, nakon festivala, ići u kino distribuciju. Slični tretman imat će i film Volim te Dalibora Matanića koji je čak sedam mjeseci prije Festivala prikazan na HTV-u.

    Ipak, najveći problem s festivalom dogodio se prije samog početka kada je, nakon teksta Jurice Pavičića o upitnosti stručnosti pojedinih članova žirija, Arsen Dedić dao ostavku. Umjesto njega, član žirija je bio Davorin Gecl.

    Sve džaba Antonija Nuića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 12. – 21. srpnja

    Po prvi puta nakon 1990. godine udvostručila se prodaja ulaznica za filmove u Arenu. Prikazane filmove pogledalo je ukupno 29 840 gledatelja.

    Uveden je i program pod nazivom Jadranski program u sklopu kojeg je prikazan film Belle Epoque ili Posljednji valcer u Sarajevu. Posljednji je to film nastao u bivšoj SFRJ koji je trebao biti završen u Sarajevu 1991. no zbog početka rata u Hrvatskoj a zatim i u Bosni finalizacija filma čekala je sve do 2007. godine.

    Za vrijeme trajanja festivala umro je u 72. godini Ante Peterlić. Pulski filmski festival organizirao mu je In memoriam u Zajednici Talijana Circolo.

    Međunarodni program festivala Europolis-Meridijani u trodnevnom pretprogramu seli se na Kaštel (a projekcije se održavaju i u Zajednici Talijana). Program na Kaštelu otvara Greta Scacchi, a Zlatnu Arenu za najboljeg stranog redatelja osobno preuzima Jiří Menzel.

    Živi i mrtvi Kristijana Milića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 19. - 26. srpnja

    Nakon preuređenja otvoreno je Kino Valli koje od tog trenutka postaje sastavnim dijelom festivalskih lokacija. Kino je u lancu Europa Cinemas, a prvi prikazani film je britanski Flawless (Bez greške) Michaela Radforda. Projekcije na Kaštelu produžene su na čitav tjedan prije otvorenja festivala.

    Posebna Zlatna Arena za doprinos filmskoj umjetnosti dodijeljena je Christopheru Leeju koji je u Kinu Valli ujedno i održao Masterclass.

    Zbog, kako se navodi, premale medijske zastupljenosti glumaca i glumica, 55. jubilarna Pula posvećena je upravo njima. Uvedena je praksa izrade velikih fotografskih portreta glumaca iz filmova u nacionalnom programu s pripadajućim autogramima.

    Ničiji sin Arsena Antona Ostojića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 18. – 25. srpnja

    Održan je prvi Hrvatski filmski fokus, koji je omogućio hrvatskim i stranim gostima da vide sve filmove u Nacionalnom programu, kao i odabrane filmove iz programa Najbolje od Dana hrvatskog filma, Programa kratkog filma i programa Filmovi u nastanku (Work in Progress).

    Zbog velike navale na ulaznice, film Harry Potter and the Halfblood Prince prikazan je na festivalu čak tri puta. Premijerno, film je u Areni vidjelo preko 6 500 gledatelja (baš kao i hrvatski U zemlji čudesa koji mu je prethodio).

    Film Metastaze Branka Schmidta osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 17. – 24. srpnja

    Udvostručen je broj gledatelja Međunarodnog programa Europolis-Merdijani na pulskom Kaštelu, a ukupan broj gledatelja dosegao je rekordnih 73 555. Riječ je o najvećem broju gledatelja i festivalskih gostovanja od proglašenja hrvatske neovisnosti.

    Po prvi puta Festival dobiva natjecateljsku sekciju manjinskih koprodukcija. Također, program hrvatskog kratkog igranog filma postaje natjecateljski.

    Posebnu pažnju medija izaziva dolazak Sylvije Krystel.

    Neka ostane među nama Rajka Grlića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 16. – 23. srpnja

    U Areni je bilo ukupno 57 680 gledatelja, u Kinu Valli 8 830, na Kaštelu 4 880, na Portarati 1 500, a u Solarnom kinu 720.

    U sklopu europske turneje CosyMOva, u na festivalu je predstavljen koncept solarnog kina koje se napaja sunčevom energijom.

    Najveće zanimanje medija izazvalo je gostovanje Jamesa Ivoryja u Puli, koji je prisustvovao projekciji svog filma Bijela grofica na Kaštelu te mu je na večeri otvorenja dodijeljena posebna Zlatna Arena.

    Festival je prešao na digitalne projekcije te je format DCP uspostavljen kao standard.

    Kotlovina Tomislava Radića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 14. – 28. srpnja

    Svjetski rekord postavila je projekcija filma Slučajni prolaznik kojeg je u Areni s 3D naočalama pogledalo 5 920 gledatelja, što je bila najveća 3D projekcija na svijetu. Ujedno je postignut rekordni broj od 78 300 gledatelja, što je najveći broj gledatelja u neovisnoj Hrvatskoj. Prikazan je i rekordnih broj hrvatskih filmova – dvanaest, od čega dva izvan konkurencije.

    Među stranim gostima posebno je bio istaknut glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon. Ipak, dolazak i višednevni boravak glumca i redatelja Ralpha Fiennesa izazvali su u Puli, ali i hrvatskim medijima veliku pažnju. Veliki je interes vladao za projekcijama njegovog filma Koriolan.

    Pismo ćaći Damira Čučića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 13. – 27. srpnja

    Festival će, osim po nagrađenim filmskim naslovima, ostati zapamćen po rekordnom broju filmova koji su prikazani u sklopu nacionalnog programa. Pamtit će se i spektakularno svečano otvaranje s 3D mappingom na zidinama Arene, ali i velik broj gostiju iz filmskoj svijeta koji su stvarali povijest Festivala. Sjajna posjećenost, izuzetno bogati popratni programi, rekordni broj izložbi o i oko filma te nova Kamp RED radionica doprinijeli su slavljeničkoj festivalskoj atmosferi.

    Pretočeno u brojke to izgleda ovako: 15 FESTIVALSKIH DANA // 19 FESTIVALSKIH LOKACIJA // 128 FILMOVA (U NACIONALNOM PROGRAMU 14 HRVATSKIH FILMOVA I 10 MANJINSKIH KOPRODUKCIJA) // 71 751 GLEDATELJA // 14 KONCERATA // 6 IZLOŽBI // 3 RADIONICE S UKUPNO 67 POLAZNIKA I 14 REALIZIRANIH FILMOVA.

    Obrana i zaštita Bobe Jelčića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 12. – 26. srpnja

    Tijekom festivala prikazana su 163 filma na 15 lokacija kroz 9 različitih filmskih programa. Organizirano je 9 stručnih predavanja, 4 tematske izložbe i 10 koncerata.

    Funkcija umjetničkog ravnatelja zamijenjena je tročlanim umjetničkim savjetom.

    Uveden je novi program za mlade - Dizalica, kao i arhivski program najvećih filmova iz zlatnog doba Pule koji je za ovu godinu selektirao Rajko Grlić.

    Broj 55 Kristijana Milića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 18. – 25. srpnja

    62. Pula ostat će zabilježena sa više od 60 000 posjetitelja, 130 filmova, 15 lokacija, 8 koncerata, 5 izložbi te tradicionalnim radionicama za mlade; RED radionica i Pustolovni laboratorij profesora Baltazara. Upravo su na „Baltazaru“ djeca u dobi od 7 do 12 godina realizirala 2 kratka animirana filma koja su izabrana za službenu najavnu špicu Europskog saveza filmova za djecu (ECFA - European Children's Film Association) prikazivanu u 23 zemlje. Program na Kaštelu izmješten je na kraju kolovoza sa žanrovski raznovrsnim i široj publici atraktivnim europskim i svjetskim umjetničkim vrijednim filmskim naslovima.

    Zvizdan Dalibora Matanića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.
  • 9. – 16. srpnja

    63. Pula ostat će zabilježena sa više od 57.000 posjetitelja, 135 filmova, 15 lokacija,8 koncerata, 6 izložbi te tradicionalnim radionicama za mlade; RED radionica i Pustolovni laboratorij profesora Baltazara. Program na Kaštelu održao se od 6. do 12. kolovoza sa žanrovski raznovrsnim i široj publici atraktivnim europskim i svjetskim umjetničkim vrijednim filmskim naslovima.

    Veliku zlatnu arenu za najbolji film osvaja S one strane Zrinka Ogreste.
+ -
Preostalo do Festivala:
4
6
dan(a)

T Logo 3c p DE

logo najbolji prijatelj festivala magenta 04

Prijavi se na newsletter

 
image

Lokacije

14 festivalskih lokacija

Opširnije
predsjednica hr

Min kulture logo

GRAD PULA LOGO

zupanijodjelzakulturu
CROATIAOSIGURANJE