logo mob

logo datum

logo datum

T Logo 3c p DE
logo filmofeel 2017

app store ikona google play ikona

Prijavi se na newsletter

 
Potvrđujem da sam pročitao/la i prihvatio/la
Izjavu o zaštiti osobnih podataka.

Blog mladih filmofila

Kritike i opažanja mladih filmofila

Comic Sans

Comic Sans četvrti je uspješni dugometražni film mladog redatelja Nevia Marasovića. Radnja filma započinje sastankom glavnog lika Alana, kojeg glumi Janko Popović Volarić, i njegove bivše djevojke Marine, koju glumi Nataša Janjić. Od oblačnog vremena, njihovih ozbiljnih izraza lica, do same teme razgovora, atmosfera djeluje ozbiljno, pomalo tužno i napeto. Nakon Alanove iznenadne objave ljubavi, nakratko im se probude strasti. Alan se drugo jutro na alarm budi sam i šalje poruku Marini u kojoj ponovo izjavljuje ljubav, čime naslućujemo njegovu naivnost, a vidimo i dozu patetičnosti. Stan u kojem Alan živi je moderno uređen, upravo stan jednog uspješnog mladog muškarca u Zagrebu. Unatoč tome, on je prazan i hladan što je odraz na samu situaciju u kojoj se Alan nalazi. Iznenadni poziv od oca Brune, glumi ga Zlatko Burić, u kojem ga zove da mu se pridruži na sprovodu stare tete na Visu, nimalo mu ne popravi raspoloženje. Odlaskom na sastanak u Sloveniju s kolegom saznajemo kako unatoč neuspjehu u ljubavi, u poslu kao grafički dizajner ima velik uspjeh i bitnu ulogu, traži se njegovo mišljenje i savjet uz pohvale za njegov rad. Almu Pricu na filmu upoznajemo kao Alanovu majku kada on dolazi kod nje na ručak. Majka pokazuje toplinu i ljubav prema sinu, ali i određenu razinu zabrinutosti kada pričaju o njegovom sastanku s Marinom, pokušava ga samog dovesti do zaključka da se Marina neće javiti. Međutim, Alan nastavlja slati poruke i zvati, bez ikakvog odgovora od Marine, zbog čega se okreće alkoholu i kokainu. Marina se nakon nekog vremena javi na mobitel i oni dogovaraju novi sastanak nakon kojeg za Alana sve kreće naglo nizbrdo. Tu večer na poslovnoj zabavi, povrijeđeni i ponovno odbijeni Alan pokazuje svoju mračniju stranu. Nakon što konzumira velike količine alkohola i kokaina, Alan gubi kontrolu i spava sa kćeri svojeg kolege i prijatelja u wc-u nakon čega dolazi do fizičkog sukoba u kojem ga kolega i prijatelj istuče. 


Scena u kojoj drugo jutro majka dolazi u Alanov jako uneređen stan, prepun tragova opijanja i drogiranja je prikazana dugim kadrom u kojem vidimo cijeli razmjer njegovih problema, a završava na njemu koji sjedi krvav i nije u stanju ustati s kreveta. Majka kroz razgovor napomene kako bi razlog njegovog živčanog sloma mogao biti strah da ne postane kao otac. Nakon emocionalnog razgovora s majkom, u kojem i Alma Prica i Janko Popović Volarić odlično utjelovljuju zabrinutu majku i podosta izgubljenog samodestruktivnog sina, on na njen nagovor odlazi do oca kako bi s njim išao na Vis. Brunina prva pojava na ekranu je komična, čime se razbija ozbiljnija atmosfera koja je prevladavala do sada u filmu. Otkrivamo da je on također umjetnik, iako njegovi radovi nisu toliko konvencionalni niti zarada jednako velika. Od samog Alanovog buđenja kod majke, atmosfera u filmu postupno postaje vedrija i veselija, pojavljuju se toplije boje i veselija glazba. Zlatko Burić svojom pojavom i ulogom diže atmosferu i povisuje razinu komedije na filmu. Dolaskom na Vis vidimo drugu stranu filma, nizovi lijepih i dugih kadrova krajolika isprepleteni sa scenama komičnih razgovora stvaraju osjećaj ugode i tjeraju na smijeh. Upoznajemo lika Damira Poljicaka, koji se zove Pape, drži konobu i Brunin je prijatelj. Upravo dok su Alan i Bruno kod Pape na kavi, Alan komentira font na vrećici šećera, u smislu da nitko više ne koristi taj font, Comic Sans, ali kako ga Bruno ne razumije, on to prevodi i kaže za Alana da je upravo on bez komedije ili smijeha. Lik Alana na Visu nije idiličan, on je i dalje dosta tankih živaca i mir mu narušava pojava bivše djevojke Barbare, koju glumi Inti Sraj, koja sa dečkom po otocima traži lokaciju za vjenčanje. Unatoč velikoj udaljenosti od ludnice u Zagrebu, Alan večer nakon čitanja oporuke, kod Pape na piću sa Brunom, Barbarom i njenim zaručnikom te dvije dankinje u svom sakou iz Zagreba nalazi vrećicu kokaina nakon čega večer postaje luda zabava sa puno alkohola i seksa. Drugo jutro se Alan budi na jedrilici, saznaje da je spavao sa mlađom dankinjom, Sofie i da se ona javila na poziv Marine, nakon čega izletava van kabine, ugleda otok Jabuku i dere se na sve oko sebe. Slučajno mu ispada mobitel i nastavi vikati i vrijeđati sve na brodu, nakon čega njih dvojica bivaju izbačeni na otok zbog Alanovog bezobraznog ispada. Njihova zarobljenost na otoku Jabuci djeluje ironično s obzirom na to da su obojica otok koristili za ulete u kojima sami sebe uspoređuju s njim. Na otoku počinju rješavati odnos, Alan napokon ocu kaže da ga je povrijedio time što nije bio tu za njega kada mu je trebao otac, dok Bruno iznosi zabrinutost sinove ovisnosti o kokainu. Nakon dugog razgovora, njih dvojica se smiruju i dolazi im pomoć. Kada se vrate na Vis, Alanu u posjetu dolazi Barbara s kojom spava. Dok se Barbara oblači, vode razgovor u kojem vidimo razliku u ovoj situaciji naspram one sa početka filma nakon što spava s Marinom, sada Alan ovo ne doživljava kao ponovno buđenje ljubavi nakon koje postaje opsesivan, nego više kao nešto njemu poznato i lijepo ali sa jasnim viđenjem budućnosti u kojoj je ona zaručena za drugoga. Na sprovodu nailazimo na još jednu komilnu scenu u kojoj Bruno pita Alana za font na nadgrobnoj ploči, nakon čega se obojica počnu smijati jer je font upravo Comic Sans. 

Nakon sprovoda vidimo oca i sina kako stoje uz more i imaju lijepi trenutak, koji postaje komičan nakon što Alan baci očev mobitel u more na što se obojica na kraju nasmiju. Film prikazuje zbližavanje otuđenog oca i sina kroz komične situacije i nevolje u koje se međusobno uvaljuju ali i vade, bez patetike ili neke veće drame. Samim putovanjem otac i sin ze zapravo ponovo upoznaju i rješavaju probleme. Iako u filmu nalazimo određene klišeje, oni služe za podizanje razine komičnosti ovog feel good filma. Atmosfera filma se drastično mijenja sa tmurnog, depresivnog početka u Zagrebu, na šaroliki veseli krajolik na Visu. Kadrovi krajolika dočaravaju tu opuštenost koja vlada na otoku. Kemija između Janka Popovića Volarića i Zlatka Burića je vidljiva u njihovim opuštenim replikama, bile one komične ili ozbiljne, kombinacija ta dva lika pokazuje koliko su u nečemu jednaki ali opet dosta različiti. Iako određene scene na početku malo duže traju, film je uspio ostvariti feel good osjećaj što je redatelju Neviu Marasoviću bio i cilj.


Eva Buczynski

Podijeli ovaj članak:

728 Hits

T Logo 3c p DE

logo filmofeel 2017


app store ikona google play ikona

Prijavi se na newsletter

 
Potvrđujem da sam pročitao/la i prihvatio/la
Izjavu o zaštiti osobnih podataka

14 Festivalskih lokacija

image
predsjednica hr

Min kulture logo

GRAD PULA LOGO

zupanijodjelzakulturu

pulaplus