1. Damir Terešak (Zagreb, 1954) filmski i tv producent. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1980. do 1995. radi kao slobodni filmski djelatnik u produkciji na više od 40 igranih filmova, domaćih i stranih produkcija. Vlastitu produkcijsku kuću MaXima film osniva 1992. a od 2002. predaje na Odsjeku produkcije ADU u Zagrebu. Producira hrvatske igrane filmove: Zlatne godine Davora Žmegača 1991. (Zlatne Arene za režiju, kameru i glavnog glumca 1993.), Bogorodica Nevena Hitreca 1999. (Velika zlatna arena za najbolji film, glavna muška i ženska uloga), Ne dao bog većeg zla Snježane Tribuson (Zlatna arena za scenarij, montažu), Prezimiti u Riu Davora Žmegača 2002. (Zlatna arena za glavnu žensku ulogu, glazbu, kostimografiju, scenografiju), Armin (2007.) Ognjena Sviličića (Zlatna arena za scenarij, za glavnu mušku ulogu, Nagrada Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji film, FIPRESCI na Palm Springs festivalu, East of West nagrada u Karlovym Varyma, Silver Dolphin na Durban International Film Festivalu) i Takva su pravila Ognjena Sviličića 2014. (Filmski festival u Veneciji – Orizzonti, nagrada za najboljeg glumca, Zlatna arena za scenografiju i za glavnu mušku ulogu, nagrada publike na FEST-u, Velika nagrada žirija na Les Arcs European Film Festival, nagrada za najbolju režiju na Warsaw International Film Festival, Aluminum Horse na Stockholm Film Festival). Producira i manjinske koprodukcije: mađarski Chico (2001) Ibolye Fekete (Nagrada Ekumenskog žirija na Festivalu Karlovy Vary), njemački Oproštaj (Heimkehr, 2004.) Damira Lukačevića, Neprijatelj (2010.) Deana Zečevića (Nagrada Hrvatskog društva filmskih kritičara i Nagrada žirija filmskih kritičara Europe i Mediterana FEDEORA za najbolji dugometražni igrani film iz sekcije manjinskih koprodukcija, nagrada FIPRESCI na Sofia International Film Festival, nagrada publike na Thessaloniki Film Festivalu), Kad svane dan (2012.) Gorana Paskaljevića (Nagrada FEDEORA za najbolju manjinsku koprodukciju, nagrade na festivalima Palm Springs, Les Arcs, FEMF i Cleveland), Najljepša je zemlja moja (2012.) Michaele Kezele (nagrada publike na Nuremberg FF, Bernhard Wicki Film Award na Munich FF, Bavarian Film Award). Producira i dokumentarne filmove i tv emisije, a redatelj je dokumentarnog filma Posljednji autohtoni Petrović (2006., ZagrebDox - Posebno priznanje). |
|
2. Pavao Pavličić (Vukovar, 1946.) akademik, književnik, znanstvenik i scenarist. Na Filozofskom fakultetu Zagrebačkoga sveučilišta diplomirao je komparativnu književnost i talijanski jezik, a doktorirao je 1974. godine. Bio je redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada s polja književnosti, te autor 10 scenarija za filmove: Ritam zločina (1981.) (Fantasporto 1983 – nagrada za scenarij), Zločin u školi, (1982.), Treći ključ, (1983.), San o ruži, (1986.), Osuđeni (1987.), Čovjek koji je volio sprovode (1989.), Orao (1990.), Stela (1990.), Vukovar se vraća kući (1994.), Putovanje tamnom polutkom (1996.) i Treća žena (1997.). |
|
3. Dijana Vidušin (Pula, 1982.), glumica. Diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te nastupa u kazalištu, na televiziji i na filmu. Prvi glumački angažman dobila je u HNK Split, a u lipnju 2008. postala je stalnom članicom ansambla Kazališta Gavella. Ostvarila je televizijske uloge u serijama Počivali u miru, Na terapiji i Zauvijek susjedi, te na filmovima: Uzbuna na Zelenom Vrhu (2017.), Ljubav ili smrt (2014.), Zagonetni dječak (2013.) Koko i duhovi (2011.) Ministarstvo ljubavi (nagrada za najbolju žensku sporednu ulogu, Mostar Film Festival 2016.) i Ljubavni život domobrana (2009) – Zlatna Arena za najbolju glavnu žensku ulogu. | |
4. Jasna Rossini (1954.), maskerica. Na BBC-u u Londonu usavršavala se iz područja šminke i maske te bila predavačica na više učilišta. Kao stalna djelatnica na HRT-u od 1974., sudjelovala je na više od stotinu projekata zabavnog, obrazovnog, dramskog i filmskog programa (Jelenko, Smogovci, Vučjak, Ero s onoga svijeta, Roko i Cicibela...) kao i u stranim koprodukcijama. 2009. godine dobila je posebnu Zlatnu arenu za masku u filmu Metastaze, a 2012. za film Ljudožder vegetarijanac. Filmovi na kojima je radila također su i: Agape (2017.), Kontesa Dora (1993), Haloa - praznik kurvi (1988), Horvatov izbor (1985.). Dobitnica je HRT-ove godišnje nagrade 2010. | |
5. Tomislav Čegir (Zagreb, 1970.), filmski kritičar. Diplomirao je povijest i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. O filmu, stripu, likovnim umjetnostima i glazbi piše od 1994. te sudjeluje na tribinama, u televizijskim i radijskim emisijama posvećenima filmu. Godine 2009. dobio je Nagradu Vladimir Vuković za filmsku kritiku. Autor je knjige Filmski prostori: hrvatske rekonstrukcije američkog žanrovskog filma (2012.) te autor tekstova o igranofilmskom opusu u knjizi Hrvatski filmski redatelji I (2009). Redovito objavljuje filmske kritike u Vijencu i filmske studije u Hrvatskom filmskom ljetopisu. |