INDUSTRY - Međunarodna panel diskusija o hrvatskim filmovima 66. Pulskog filmskog festivala održana 20. srpnja
Na posljednjoj održanoj panel-diskusiji 66. Pulskog filmskog festivala gosti Industrijskog programa raspravljali su o Hrvatskom programu Festivala. Raspravu je poveo Bernd Buder, umjetnički ravnatelj Filmskog festivala u Cottbusu, koji već dva desetljeća dolazi na Festival i prati razvoj hrvatske kinematografije. „Uvijek sam cijenio hrabrost hrvatskih filmaša koji se tijekom razvoja projekata suočavaju s brojnim izazovima: kreativnim, logističkim i financijskim. Ovogodišnji laureat Dnevnik Diane Budisavljević pravi je primjer da se takav trud isplati“, rekao je. Naglasio je da je vrlo malo prijava hrvatskih filmaša za Cottbus i da smatra da bi trebali posvetiti više pažnje marketingu i plasmanu filmova i na festivale koji nisu isključivo A-kategorije.
Michelangelu Messiniu, umjetničkom ravnatelju Ischia Film Festivala, vrlo se svidio pobjednički film, ali ga ne bi htio usporediti sa Schiendlerovom listom nego s filmom Spikea Leea Miracle at St. Anna. Cijeni poruku koju daje film, način na koji je snimljen i način na koji je objedinjen dokumentarni i igrani materijal. Loic Magneron, predsjednik distributerske kuće Wide Management, kaže da će nagrade koje je film osvojio definitivno pomoći pri plasmanu u inozemstvu te otkriti kojim će se putem kretati distribucija. „Film može izazvati veliki međunarodni interes“, nadodao je.
Umjetnički ravnatelj Pulskog filmskog festivala Zlatko Vidačković rekao je da je veliki broj filmova u ovogodišnjem programu imao priličnu gledanost u kinima, ili su, u slučaju premijera, potakli snažan interes kod kino-gledatelja. Vidačković je primijetio da je 2005., kada je započeo svoju karijeru kao umjetnički ravnatelj Pulskog filmskog festivala, bilo prijavljeno svega 6 hrvatskih filmova i nijedna koprodukcija, dok je ove godine prijavljeno 26 filmova za Hrvatski program - 14 hrvatskih filmova i 12 koprodukcija. Mihai Chirilov, umjetnički ravnatelj Transilvanija Film Festivala, kaže da se projekcije glavnog programa i na njegovom festivalu održavaju na otvorenom (na glavnom trgu), te da se i on suočava s izazovom odabira filmova koji će zadovoljiti veliki broj gledatelja na takvom tipu lokacija. Chirilov je ustvrdio da će, kada Hrvatska bude imala 40 nacionalnih filmova godišnje, Pulski festival izgledati drugačije, jer neće moći prikazati sve prijavljene naslove. „Taj izazov imam ja sada“.
Christian Jeune, programski direktor Festivala u Cannesu, rekao je: „Dnevnik Diane Budisavljević je film koji treba biti prikazan. Tema je veoma važna. Premda smatram da igrani dijelovi filma nisu jaki poput dokumentarnih, svakako razumijem zašto je dobio nagradu publike i definitivno je film o kojem se treba pričati.“ Nadodao je da na temelju filmova koje je pogledao smatra da filmaši još uvijek trebaju raditi na tome da budu atraktivniji međunarodnom tržištu.
Ewa Bojanowska, predstavnica prodajnog zastupnika New Europe Film Sales, kaže da je vrlo zanimljivo vidjeti da filmovi idu u različitim smjerovima i da su veoma različiti iako imaju slične teme. „Jako je lijepo vidjeti da je i dječji film u glavnom programu“, kaže.
Jay Jeon, umjetnički ravnatelj najvećeg azijskog festivala - onog u Busanu, zaključio je raspravu: „Najbolji način za Festival i hrvatsku kinematografiju jest povećati broj produkcija. Kvaliteta dolazi od kvantitete. Koreja je 1980. imala sličnu kinematografiju kao i Hrvatska, jako malu produkciju i političke teme. Svi producenti su se fokusirali samo na domaće tržište, ne na inozemne festivale. Predstavnik Cannesa je 1976. došao u Seul i nitko ga nije htio upoznati“, te dodao: „Razmatram 3 hrvatska filma za ovogodišnje izdanje Festivala, i doista se nadam da će barem jedan ući u program.“
