68. Pulski filmski festival se, uz primijenjene epidemiološke mjere, održao od 17. do 24. srpnja. Godišnja stagnacija uslijed globalne pandemije odrazila se u programskom smislu smanjenim brojem dovršenih filmova u nacionalnom programu i ograničavanjem broja posjetitelja, no primijenjene mjere, sukladno raspoloživim kapacitetima, polučile su primjereni interes posjetitelja koji su pratili filmske i popratne programe. Festival se održao na 13 lokacija, prikazano je 60 filmova, na 88 zasebnih projekcija, predstavljeno je 6 izložbi, promovirana je 1 knjiga u nakladi Festivala, održano je 9 medijskih konferencija i 21 razgovor s autorima nakon projekcije, akreditirano je 120 novinara, objavljeno je 197 tiskanih i 612 mrežnih tekstova, objavljeno je 140 priloga od čega 39 televizijskih i 101 radijskih.

Velika zlatna arena za najbolji film pripala je filmu Plavi cvijet, redatelja Zrinka Ogreste.

Za devetodnevnog trajanja 66. Pulskog filmskog festivala, od 13. do 21. srpnja, ali i u danima koji su u njega uvodili, uspješno je realiziran zahtjevan organizacijski zahvat održavanja sveopće prisutnosti filma u gradu.

66. PFF se održavao na 17 pulskih lokacija, prikazano je 110 filmova, na 202 zasebnih filmskih projekcija, edukativne filmske radionice pohadalo je 46 polaznika, predstavljena su 2 knjiška naslova, od toga jedno u nakladi Festivala, postavljeno je 7 izložbi i održano 7 glazbenih programa, održana je panel diskusija o hrvatskim filmovima prikazanim na 66. Festivalu, na showcaseu je predstavljeno 19 dugometražnih igranih filmova u nastanku, održana su 2 okrugla stola posvećena planovima i razvoju hrvatske kinematografije, održane su 22 konferencije za medije, objavljeno je 270 tiskanih napisa i 720 internetskih objava, objavljeno je 89 radijskih i 75 televizijskih priloga, mrežna stranica Festivala pregledana je 362.784 puta, distribuirano je 200 plakata, 17.000 letaka, 11.000 programskih knjižica, akreditirano je 188 medijskih djelatnika, u organizaciji je sudjelovalo 38 volontera.

Veliku zlatnu arenu osvojio je film Dnevnik Diane Budisavljević redateljice Diane Budisavljević koji je ujedno osvojio i nagradu publike Zlatna vrata.

64. Pula ostat će zabilježena sa više od 60.000 posjetitelja, 184 filma i 18 lokacija, uključujući i dvije nove lokacije: Ambrela gdje se odvijao filmski program za mlade „Kino uz more“ i Titov park gdje je kao popratni program festivala organiziran Pula Food Festival. Hrvatski program bilježi rekordan broj filmova u natjecateljskom programu, čak 17, a uvedene su i nove filmske kategorije u programu Kratka Pula (kratki i srednjometražni dokumentarni film, animirani film, eksperimentalni film, dramska serija, dokumentarni serijal, namjenski film). Radionice za djecu i mlade: RED radionica i Pustolovni laboratorij profesora Baltazara tradicionalno su okupile velik broj polaznika . Program P.S. Pula održao se na Kaštelu od 5. do 11. kolovoza sa posebnim odabirom europskih i nezavisnih svjetskih žanrovskih filmova prikladnih za širu publiku i ležerniju atmosferu ljetnih večeri na otvorenom.

Veliku zlatnu arenu za najbolji film osvaja Kratki Izlet Igora Bezinovića.

62. Pula ostat će zabilježena sa više od 60 000 posjetitelja, 130 filmova, 15 lokacija, 8 koncerata, 5 izložbi te tradicionalnim radionicama za mlade; RED radionica i Pustolovni laboratorij profesora Baltazara. Upravo su na „Baltazaru“ djeca u dobi od 7 do 12 godina realizirala 2 kratka animirana filma koja su izabrana za službenu najavnu špicu Europskog saveza filmova za djecu (ECFA - European Children's Film Association) prikazivanu u 23 zemlje. Program na Kaštelu izmješten je na kraju kolovoza sa žanrovski raznovrsnim i široj publici atraktivnim europskim i svjetskim umjetničkim vrijednim filmskim naslovima.

Zvizdan Dalibora Matanića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.

Festival će, osim po nagrađenim filmskim naslovima, ostati zapamćen po rekordnom broju filmova koji su prikazani u sklopu nacionalnog programa. Pamtit će se i spektakularno svečano otvaranje s 3D mappingom na zidinama Arene, ali i velik broj gostiju iz filmskoj svijeta koji su stvarali povijest Festivala. Sjajna posjećenost, izuzetno bogati popratni programi, rekordni broj izložbi o i oko filma te nova Kamp RED radionica doprinijeli su slavljeničkoj festivalskoj atmosferi.

Pretočeno u brojke to izgleda ovako: 15 FESTIVALSKIH DANA // 19 FESTIVALSKIH LOKACIJA // 128 FILMOVA (U NACIONALNOM PROGRAMU 14 HRVATSKIH FILMOVA I 10 MANJINSKIH KOPRODUKCIJA) // 71 751 GLEDATELJA // 14 KONCERATA // 6 IZLOŽBI // 3 RADIONICE S UKUPNO 67 POLAZNIKA I 14 REALIZIRANIH FILMOVA.

Obrana i zaštita Bobe Jelčića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.

U Areni je bilo ukupno 57 680 gledatelja, u Kinu Valli 8 830, na Kaštelu 4 880, na Portarati 1 500, a u Solarnom kinu 720.

U sklopu europske turneje CosyMOva, u na festivalu je predstavljen koncept solarnog kina koje se napaja sunčevom energijom.

Najveće zanimanje medija izazvalo je gostovanje Jamesa Ivoryja u Puli, koji je prisustvovao projekciji svog filma Bijela grofica na Kaštelu te mu je na večeri otvorenja dodijeljena posebna Zlatna Arena.

Festival je prešao na digitalne projekcije te je format DCP uspostavljen kao standard.

Kotlovina Tomislava Radića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.

Održan je prvi Hrvatski filmski fokus, koji je omogućio hrvatskim i stranim gostima da vide sve filmove u Nacionalnom programu, kao i odabrane filmove iz programa Najbolje od Dana hrvatskog filma, Programa kratkog filma i programa Filmovi u nastanku (Work in Progress).

Zbog velike navale na ulaznice, film Harry Potter and the Halfblood Prince prikazan je na festivalu čak tri puta. Premijerno, film je u Areni vidjelo preko 6 500 gledatelja (baš kao i hrvatski U zemlji čudesa koji mu je prethodio).

Film Metastaze Branka Schmidta osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.

Po prvi puta nakon 1990. godine udvostručila se prodaja ulaznica za filmove u Arenu. Prikazane filmove pogledalo je ukupno 29 840 gledatelja.

Uveden je i program pod nazivom Jadranski program u sklopu kojeg je prikazan film Belle Epoque ili Posljednji valcer u Sarajevu. Posljednji je to film nastao u bivšoj SFRJ koji je trebao biti završen u Sarajevu 1991. no zbog početka rata u Hrvatskoj a zatim i u Bosni finalizacija filma čekala je sve do 2007. godine.

Za vrijeme trajanja festivala umro je u 72. godini Ante Peterlić. Pulski filmski festival organizirao mu je In memoriam u Zajednici Talijana Circolo.

Međunarodni program festivala Europolis-Meridijani u trodnevnom pretprogramu seli se na Kaštel (a projekcije se održavaju i u Zajednici Talijana). Program na Kaštelu otvara Greta Scacchi, a Zlatnu Arenu za najboljeg stranog redatelja osobno preuzima Jiří Menzel.

Živi i mrtvi Kristijana Milića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.

Bez obzira na prošlogodišnji uspjeh, projekcije u Areni, ali i one pod nazivom Vremeplov, u kojem su prikazani restaurirani hrvatski klasici, nisu okupile značajniji broj gledatelja.

Pokreću se programi: Europolis-Meridijani (u Zajednici Talijana) i PoPularni program (u Areni). Vraća se Međunarodni žiri za strane filmove, kojem predsjedava Ronald Bergan.

Ravnatelj festivala izaziva negodovanje struke i publike u Areni nedozvoljavanjem da se gosti festivala, Lazar Ristovski i Goran Paskaljević, poklone publici nakon projekcije filma San zimske noći.

Što je Iva snimila 21. listopada 2003. Tomislava Radića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.

Održava se jubilarni, 50. Festival. Umire Marijan Rotar, jedan od osnivača Festivala.

Osniva se Javna ustanova Pula Film Festival. Prvi je ravnatelj ustanove Tedi Lušetić, ujedno i umjetnički ravnatelj 50. festivala.

Selekciju europskih filmova pod nazivom Music odabire Mike Downey, jedan od osnivača Motovun film festivala. Po prvi puta dogovoreno je da film, pobjednik Pule, bude prikazan na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Tu Zrinka Ogreste osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.

Zasigurno jedan od najgore organiziranih festivala u povijesti. Propusti su bili toliki da čak ni sami Puljani, kako prenose novine, nisu na dan svečanog otvorenja, znali da se festival otvara.

Strani gosti festivala bili su poljska producentica Ewa Grabowska, sarajevski redatelj Bato Čengić, Elma Tataragić i Medžida Buljubašić iz Sarajevo film festivala, poljski producent Jerzy Michaluk, selektor FilmFestivala Cottbus Bernd Buder, slavni poljski glumac Daniel Olbrychski, Andrew James Horton urednik kulture u Central Europe Rewiev iz Londona, srpski glumac i redatelj Ljubiša Samardžić , nizozemski redatelj Jan van de Velde, Nick Holdsworth…

U Posebnom programu prikazano je još 10 europskih filmova.

Društvo hrvatskih filmskih kritičara nije ove godine dodijelilo nagradu Oktavijan jer niti jedan film nije dobio ocjenu višu od 3,5.

Polagana predaja Brune Gamulina osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.

Nakon tri godine ponovno se uvodi nagrada za najbolji film.

Paralelno pokretanje Filmskog festivala u Motovunu, u isto vrijeme, napokon je i Puli nametnulo zdravu konkurenciju i pomoglo joj da se vremenom profilira u jedan od najvažnijih filmskih festivala u državi.

Festivalsku je publiku i goste posebno zabavila činjenica da je na dan otvorenja bila i pomrčina sunca.

Udruženje roditelja poginulih hrvatskih branitelja, Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata i Udruga veterana Domovinskog rata tražili su zabranu prikazivanja filma Dubrovački suton Željka Senečića zbog, kako tvrde, izrugivanja s mrtvim prijateljima i suborcima. Selektor festivala Arsen Oremović pojasnio je kako se o zabrani filma ne može govoriti.

Bogorodica Nevena Hitreca osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.

Na otvaranju je održan koncert hrvatske filmske glazbe u izvođenju Maje Blagdan i Simfonijskog orkestra HRT-a.

Dašak festivalskog glamura osigurala je Ena Begović dok je Arsen Dedić na festivalu proslavio svoj 59. rođendan.

Kontroverzu je izazvala odluka selektora Mate Kukuljice da film Kalvarija Zvonimira Maycuga ne primi na festival budući da, prema njegovim riječima, ne zadovoljava osnovnu estetsku i profesionalnu razinu. Isto tako, odlučeno je da film Gorana Rušinovića Mondo Bobo jedini na festivalu bude prikazan u Istarskom narodnom kazalištu. Unatoč tome film, kako se često navodilo, nastao posuđenom kamerom za 250 000 DEM, dobio je četiri Zlatne arene i nagradu publike.

Festival je promijenio naziv u I. hrvatski filmski festival.

Gost festivala bila je talijanska glumica Silvana Pampanini koja se na konferenciji za novinare prisjećala svog rada na filmu Cesta duga godinu dana, snimanog u Hrvatskoj.

Producent Branko Lustig pulskoj je publici predstavio redatelje Dana Curtisa i Philip Noyce, a posebno zanimanje izazvali su glumci Ralph Fiennes, Chaim Topol i Ben Kingsley, zvijezde Schindlerove liste Stephena Spielberga (kojeg je Lustig producirao).

Same projekcije u Areni redovito su bile poluprazne. Ipak, Arenu je uspio napuniti film Jakova Sedlara Gospa.

Isprani Zrinka Ogreste osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.

Otvorenje festivala proteklo je bez vatrometa, a prikazana su i samo tri hrvatska filma u glavnom programu.

Velika nacionalistička kontroverza izbila je oko Rade Šerbedžije i njegove uloge u filmu Kontesa Dora. Iako je Vijeće festivala ustvrdilo kako Rade Šerbedžija može biti nagrađen baš kao i svi drugi glumci, nagradu nije dobio.

Tehnička rudimentarnost festivala zabavljala je gledatelje poljsko-francuskog filma Kiedy rozum spi. Naime, film je prikazan bez hrvatskih titlova pa je, stojeći pred platnom i doslovno se derući, dr. Kruno Simon simultano prevodio dijalog na platnu.

Film Kontesa Dora Zvonimira Berkovića osvaja Zlatnu arenu za najbolji film.

Festival je službeno počeo najprije popratnim događanjima: otvorenjem velike retrospektivne izlože plakata Jadran filma kao i izložbe umjetničkih radova za interijer zgrade Croatia Osiguranja. Zatim je započeta podnevna novinarska projekcija Krhotina Zrinka Ogreste tijekom koje je Vijeće Filmskog festivala u Puli odlučilo:

Ipak, u sadašnjim okolnostima bezumlja nametnutog rata, Vijeće Filmskog festivala u Puli odlučilo je da se festival ne održi u znak prosvjeda protiv nasilja. Taj čin otkazivanja festivala, čiji je program u potpunosti zaokružen, naš je poziv svim filmskim stvaraocima i djelatnicima u kulturi da dignu svoj glas protiv nasilja nad duhom, nad svim stečevinama kulture i civilizacije i nad vrijednostima za koje su se filmski stvaraoci oduvijek zalagali svojim djelima. Time je festival i službeno otkazan.

Dodijeljena je, međutim, Velika zlatna Arena Johnu Malkovichu, koji je tom prilikom govorio o svojim hrvatskim korijenima

Trend pada broja gledatelja drastično je nastavljen odnosno prodano je svega 13 031 ulaznica, što uz 5 960 protokolarnih ulaznica i oko 2 000 neformalnih ulaska, ukupno iznosi oko 21 000 posjetitelja.

Termin festivala se stalno pomiče što izaziva veliko nezadovoljstvo Puljana.

Provedeni anketni upitnik Prilozi za unapređenje FJIF-a u Puli među filmskim djelatnicima, novinarima, kritičarima i gostima Festivala, polučio je sljedeće prijedloge: jasnije repertoarsko opredjeljenje u Areni, bogatiji popratni sadržaji manifestacije, poboljšanje tehničkih projekcija u Areni, manje službenih nagrada, bienalno održavanje festivala, više profesionalaca u pojedinim službama, termin festivala vratiti na kraj lipnja i početkom srpnja, uvođenje internacionalizacije festivala…

Velika zlatna arena dodijeljena je filmu Sabirni centar Gorana Markovića.

Gost festivala je Menahem Golan, redatelj i predsjednik filmske kompanije Cannon.

Festivalski program reprizira se samo u Labinu.

Sve konferencije za novinare, radni dogovori i kolokviji prenosili su se sustavom interne televizije u druge prostorije Festivalskog centra. Sve se snimalo, prenosilo i moglo pratiti na satelitskom programu, a u večernjim satima i u samom središtu grada. Posebno je zapažena press konferencija ekipe filma Oficir s ružom. Naime, zbog Žarka Lauševića lokalne obožavateljice ispunile su festivalski centar u potpunosti.

Velika zlatna arena dodijeljena je filmu Već viđeno Gorana Markovića.

Gost festivala je redatelj Miloš Forman. Na konferenciji za tisak posebno je pohvalio canneskog pobjednika Emira Kusturicu (Forman je predsjedavao tim žirijem).

U sklopu druge faze obnove i revitalizacije Arene, osposobljeno je više prostora-taverni čija je namjena da prerastu u punktove za informiranje, prodaju i prezentaciju.

Velika zlatna arena dodijeljena je filmu Srećna nova '49. Stoleta Popova.

U Areni i Festivalskom centru kao i na repriznim festivalskim večerima u Labinu, Pazinu i Poreču bilo je ukupno 74 425 gledatelja.

Uvedena je nova, službena nagrada publike Vrata Pule koja se dodjeljuje svake godine filmu na osnovi glasanja publike u Areni (prijašnji Jelen ostaje kao nagrada žirija tjednika Studio).

''U vrijeme Festivala, zbog poznatih razloga štednje, nije priređen izlet, piknik ili sličan oblik organiziranog okupljanja gostiju i sudionika…''

Velika zlatna arena dodijeljena je filmu Zadah tela Živojina Pavlovića.

Festivalski program pratilo je 64 177 gledatelja. Akreditiranih domaćih novinara bilo je 246 iz 129 redakcija i 59 stranih gostiju.

Ponovno je smanjen broj nagrada, ukinuta nagrada za režiju, potpuno ukinuta selekcija filmova i produženo trajanje festivala.

Kiša prekida projekciju prvog dana Festivala, pa je Festival produžen za jedan dan. Žiri sugerira da pored postojećih nagrada uvede i nagrade za režiju, debitantu i epizodnu ulogu. Nagradu Velika zlatna arena osvaja film Pad Italije Lordana Zafranovića dok druga i treća nagrada nisu dodijeljene.

Projekcijama u Areni prisustvovalo je 47 790 gledatelja. Ukupno je pozvano 98 stranih gostiju, od kojih se odazvalo 43. Domaćih je novinara bilo 282 i 30 fotoreportera iz 133 redakcije.

Veliko nezadovoljstvo izaziva promjena selekcije filmova u nominacije filmova. Naime, novim pravilnikom žiri unaprijed odabire koji filmovi imaju pravo natjecati se za prve tri producentske nagrade – Veliku zlatnu, srebrnu i brončanu arenu. Svi ostali filmovi mogu biti nagrađeni u svi ostalim kategorijama.

Nagradu Velika zlatna arena osvaja film Trofej Karolja Vičeka. Veliku srebrnu arenu odnosi film Usijanje Bore Draškovića dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Zemaljski dani teku Gorana Paskaljevića.

Nagrada publike Jelen dodjeljuje se pomoću ulaznica svih gledatelja. Kiša redovito ometa projekcije i glasanje publike.

Popularna emisija Radio Jadran emitira svakoga dana posebnu festivalsku kroniku. Voditeljica programa u Areni je Jasmina Nikić.

Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Ne naginji se van Bogdana Žižića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Akcija stadion Dušana Vukotića dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Ljubavni život Budimira Trajkovića Dejana Karaklajića.

Uprava i sjedište Festivala u potpunosti su preseljeni u Pulu.

Novu festivalsku špicu stvara Nedeljko Dragić. Konferencije za tisak vodi Saša Zelepugin.

Na konferenciji za tisak oštro je napadnut žiri Festivala zbog neuvrštavanja nekih filmova u konkurenciju. Predstavljen i prvi broj zagrebačkog časopisa Film.

Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Kuća Bogdana Žižića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Zimovanje u Jakobsfeldu Branka Bauera dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Povest o dobrih ljudeh Franca Štiglica

Prodano je 31 722 ulaznica. Donesena ja odluka da grad domaćin, Pula, ubuduće, preuzme ulogu organizatora Festivala jugoslavenskog igranog filma.

Svi filmovi simultano se prevode na engleski, njemački i ruski a gledatelji ih mogu tako slušati putem slušalica. Svečana akademija posvećena je opusu France Štiglica.

Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Sutjeska Stipe Delića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Bombaši Predraga Golubovića dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Živjeti od ljubavi Kreše Golika.

Ponovno je uvedena podjela na filmove u konkurenciji za nagrade i one u informativnoj sekciji što izaziva veliko nezadovoljstvo.

Na Festival 2. kolovoza dolazi Josip Broz Tito, u pratnji Richarda Burtona i njegove supruge Elizabeth Taylor.

Vatroslav Mimica odriče se svog honorara kao člana žirija u korist izgradnje Tunela Učka, baš kao i direktor festivala Petar Volk te ustanova Festivala.

Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Rdeče klasje Živojina Pavlovića. Veliku srebrnu arenu odnio je film U gori raste zelen bor Antuna Vrdoljaka dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Opklada Zdravka Randića.

Projekcije prati oko 120 domaćih novinara i filmskih kritičara.

Oformljen je žiri za dodjelu titule „najgori film festivala“.

Od 1969. do 1980. treća nagrada bila je nazvana Velika brončana arena.

„Festival jugoslavenskog filma otvara se u tjednu koji će ostati zapisan u čitankama budućih generacija – kao historijski datum prvog kontakta čovjeka našeg planeta s jednim drugim planetom sunčeva sistema, Mjesecom“, piše Fadil Hadžić u prvom biltenu.

Nagradu Velika zlatna arena osvaja film Nizvodno od sunca Fedora Škubonje. Veliku srebrnu arenu odnio je film Događaj Vatroslava Mimice dok je Velika brončana arena dodijeljena filmu Biće skoro propast sveta Aleksandra Petrovića.

Umjesto glasanjem publike, nagradu Jelen dodijelio je žiri publike sastavljen od nekoliko predstavnika.

Urednik časopisa Film Culture, P. Adams Sitney iz New Yorka, predstavio je u dvije projekcije 47 američkih avangardnih filmova.

Nagradu Velika zlatna arena osvojio je film Skupljači perja Aleksandra Petrovića. Veliku srebrnu arenu odnio je film Jutro Puriše Đorđevića dok su Srebrnu arenu ravnopravno podijelili filmovi Breza Ante Babaje i Na papirnatih avionih Matjaža Klopčiča.

Osam dana prije početka Festivala sve ulaznice za Arenu bile su rasprodane. Festival je pratilo 89 domaćih i 56 stranih novinara i filmskih kritičara.

U pulskom kinu Beograd prikazuju se, sinkronizirani na hrvatsko-srpski, američki film Bambi i sovjetski Sretni dani , kao uvod u razgovor o sinkronizaciji stranih filmova.

Glavnu nagradu ravnopravno su podijelili filmovi Prometej s otoka Viševice Vatroslava Mimice i Tri Aleksandra Petrovića. Velika srebrna arena nije dodijeljena dok je Srebrna arena dodijeljena filmu Doći i ostati Branka Bauera.

Projekcije prate domaći novinari iz 65 redakcija i gosti iz Nizozemske, Njemačke, Francuske, Engleske, Švedske, Danske, Norveške, Poljske, Mađarske, Rusije, Kube, Irana, Čehoslovačke, Italije…

Početak Festivala odgođen je za dva dana zbog katastrofalnog potresa u Skopju i proglašavanja dana žalosti, te otvoren bez vatrometa.

Veliku zlatnu arenu osvojio je film Licem u lice Branka Bauera. Veliku srebrnu arenu odnio je film Radopolje Stoleta Jankovića dok je Srebrna arena dodijeljena filmu Samorastniki Igora Pretnara

Od 1961. do 1968. godine Velika zlatna arena dodjeljivana je za najbolji film zajedno s drugom nagradom nazvanom Velika srebrna arena i trećom nagradom nazvanom Srebrna arena.

Uvodi se selekcija igranih filmova: u konkurenciji i informativni program. Članovi ljubljanskog Kino kluba 61 odlučili su najlošiji film nagraditi „cokulom“.

Glavnu nagradu ravnopravno su podijelili filmovi Balada o trobenti in oblaku Franca Štiglica i Uzavreli grad Veljka Buljića. Veliku srebrnu arenu osvojio je film Veselica Jože Babiča dok je Srebrnu arenu osvojio film Pesma Radoša Novakovića.

Festival prati pedesetak domaćih novinara i kritičara, stotinjak filmskih djelatnika i veliki broj gostiju iz devetnaest stranih država. Gost Festivala bio je i osamdesetogodišnji Milton Manaki, pionir kinematografije na Balkanu.

Na festivalu je obilježena i godišnjica Ilindenskog ustanka prikazivanjem filma Mis Ston – prvog dugometražnog jugoslavenskog filma snimljenog u boji i cinemascopeu.

Za tri najbolja filma proglašeni su: Vlak bez voznog reda Veljka Bulajića, Tri četrtine sonca Jože Babiča i Pet minuta raja Igora Pretnara.

Na Festivalu je bilo 85 domaćih novinara te oko 1 000 filmskih gostiju iz zemlje i svijeta. Posebno je bilo popraćeno gostovanje kompozitora Ive Tijardovića.

U vrijeme festivala objavljen prvi broj jednog od najutjecajnijih filmskih časopisa u SFRJ - Filmske kulture.

Od 1957. do 1960. festivalski ocjenjivački sud rangira tri najbolja filma Festivala bez podjela službenih nagrada.
Tri najbolja filma 1957. godine bili su: Pop Ćira i pop Spira Soje Jovanović, Svoga tela gospodar Fedora Hanžekovića i Subotom uveče Vladimira Pogačića.

Ukupno je 107 000 gledatelja pratilo Festival.

Po prvi je puta oformljen žiri Festivala te napisan pravilnik. Prema pravilniku, organizatori su Grad Pula i Vjesnik u srijedu, a odlučeno je i da Festival trajno ostane u Puli. Pokrovitelj je po prvi puta bio Predsjednik SFRJ Josip Broz Tito koji je prisustvovao zatvaranju Festivala i dodjeli nagrada.

Na završnoj večeri prikazan je film Dva novčića u fontani, a dan poslije i Loš dan u Black Rocku - prva dva filma ikad prikazana u cinemascope tehnici u Jugoslaviji. Platno je bilo široko dvadeset metara. Prije njih prikazana je i Crvenkapica Nikole Kostelca – prvi animirani film u boji.

Zlatnu medalju Arena osvojio je film Trenuci odluke Františeka Čapa.

Prosječno je na svim predstavama bilo između 5 000 do 5 500 gledatelja, odnosno ukupno 50 000 ljudi.

Prvi prikazani film u Areni bio je talijanski Tri intimne priče, slijedio je američki Veliki Caruso, japanski Rašomon, francuski Svi smo mi ubojice, američki Operacija Cicero, talijanski Ljubavi i otrovi te američki Podvodni heroji i Kapetan Horatio.

Zbog velikog uspjeha revije, projekcije su se nastavile još dva dana - prikazani su slovenski Svet na Kajžarju te na zadnjoj večeri devet kratkih crtanih filmova.