STOLJEĆE NIKOLE TANHOFERA - HOMMAGE TOTALNOM FILMAŠU
KINO VALLI
OTVORENJE: 4. 7. 2026.
U povodu stote obljetnice rođenja Nikole Tanhofera (Sesvete, 1926. – Zagreb, 1998.), Pulski filmski festival, u suradnji s Muzejom Prigorja iz Sesveta i Hrvatskim filmskim savezom otvara u foajeu Kina Valli izložbu posvećenu nezaboravnom hrvatskom filmskom snimatelju, scenaristu, redatelju i pedagogu, a retrospektivom u kinodvorani podsjeća na njegova najznačajnija filmska djela.
Premda će postavom dominirati Tanhoferov kultni H-8… iz 1958. godine, izložba kroz nekoliko cjelina prikazuje stvaralački put višestrano talentiranog filmaša ili „neumornog filmskog desetobojca“, kako ga je nazvao Zvonimir Berković. On profesionalno započinje kasnih 1940-ih snimanjem filmskih novosti i suradnjom na ranim filmovima B. Marjanovića, B. Bauera i K. Golika, nastavlja se samostalnim režijama sedam igranih filmova raznih žanrova te televizijskih emisija, da bi se potkraj 1960-ih usmjerio prema pedagoškom radu, pisanju o filmskoj fotografiji i snimateljskoj profesiji, a 1980-ih i eksperimentiranju na polju računalne grafike.
Filmski ciklus u Kinu Valli donosi pet odabranih igranih filmova u Tanhoferovoj režiji: Nije bilo uzalud (1957.), H-8… (1958.), Dvostruki obruč (1963.), Svanuće (1964.), srednjometražni Klempo (1958.) i kratke filmove drugih redatelja koje je obilježio svojim snimateljskim kreacijama.
Izložbu i popratni program koncipirali su filmski snimatelj i redatelj Silvestar Kolbas te filmska kritičarka Diana Nenadić, uz dizajnersku podršku Tomislava Mrčića, a sufinancirali Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija RH.
ŽELJKO SARIĆ: KINEGRAFIJA
GALERIJA MAKINA
OTVORENJE: 8. 7. 2026. u 20:00
Središnji motiv ove izložbe jest kinegrafija – specifičan postupak koji je Sarić razvio krajem 90-ih godina koristeći 35-milimetarsku sinkrono-rotacijsku fotokameru (SRF 360). Za razliku od klasične fotografije koja izolira trenutak, kinegrafija kretanjem sintetizira vrijeme i prostor. Rezultat su fascinantne, valovite strukture koje podsjećaju na slike podsvijesti i svijet snova, stvarajući vizualni tijek nalik filmskoj traci. Poseban naglasak izložbe stavljen je na ciklus Prolazak Karla Draškovića. Njime se Sarić referira na jednu od najvažnijih fotografija u povijesti hrvatske umjetnosti – Skok grofa Stjepana Erdödyja iz 1894. godine. Dok je Drašković u 19. stoljeću tragao za načinom da „zamrzne“ pokret, Sarić ga kinegrafijom ponovno pokreće, pretvarajući ga u maglovite skice pomaknute stvarnosti. Izložba ostaje otvorena do 1. kolovoza 2026. godine.
Željko Sarić, akademski snimatelj i redatelj, tijekom cijele karijere posvećen je eksperimentu. Njegov opus obuhvaća brojne dokumentarne i kratke igrane filmove, a kinegrafski ciklusi koje predstavlja u Puli poslužili su i kao ishodište njegovih eksperimentalnih filmova.
OFICIR S RUŽOM - ŽARKO LAUŠEVIĆ
SRPSKI KULTURNI CENTAR
OTVORENJE: 8. 7. 2026. u 21:00
Srpski kulturni centar u sklopu 73. Pulskog filmskog festivala predstavlja izložbu filmskih i kazališnih plakata posvećenu životu i umjetničkom nasljeđu Žarka Lauševića, jednog od najznačajnijih glumaca prostora bivše Jugoslavije. Kroz izbor plakata, fotografija i arhivske građe, izložba donosi presjek njegove iznimno bogate karijere obilježene zapaženim ulogama na filmu, televiziji i kazališnim pozornicama. Predstavljeni materijali svjedoče o umjetniku snažne glumačke osobnosti čiji je rad ostavio dubok trag u kulturnoj povijesti regije. Izložba ujedno odaje počast Lauševićevu stvaralaštvu i njegovu trajnom doprinosu filmskoj i kazališnoj umjetnosti.
Žarko Laušević (Cetinje, 1960. – Beograd, 2023.) bio je crnogorski i srbijanski kazališni, filmski i televizijski glumac, jedan od najistaknutijih glumaca prostora bivše Jugoslavije. Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu 1982. godine te postao član Jugoslavenskog dramskog pozorišta. Širu popularnost stekao je ulogom u seriji Sivi dom (1984.), a ostvario je zapažene uloge u filmovima Oficir s ružom, Boj na Kosovu i Braća po materi. Za ulogu u filmu Oficir s ružom nagrađen je Zlatnom arenom za najboljeg glavnog glumca na Pulskom filmskom festivalu 1987. godine.
CINEMANIAC > MISLITI FILM 2026.
GALERIJA NOVO
OTVORENJE: 10. 7. 2026. u 21:00
KOREOGRAFIJA NASILJA: PROTU-SLIKE
Jelena Jureša, Jean-Luc Godard, Nebojša Slijepčević
Kustosica: Branka Benčić, ravnateljica MMSU Rijeka
Organizacija: MMSU Rijeka, Udruga Metamedij, Apoteka – Prostor za suvremenu umjetnost /
Partner: KASK – School of Art Ghent
CINEMANIAC > MISLITI FILM proteklih četvrt stoljeća u Puli predstavlja međunarodnu izlagačku i istraživačku platformu koja propituje veze filma, pokretnih slika i suvremene umjetnosti, a realizira se kao popratni program Pulskog filmskog festivala. Projekt se formira u interdisciplinarnom prostoru presijecanja suvremenih praksi audiovizualne kulture i umjetnosti, i posvećen je sustavnom promišljanju alata i medijskog mišljenja u suvremenim umjetničkim i kustoskim praksama, u radu s pokretnim slikama, slikama iz projektora, njihovim međuodnosima te načinima njihova istraživanja, kontekstualizacije, prezentacije i recepcije, stvarajući aktivnu interakciju socijalnog i kulturnog polja.
Realizirana u suradnji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke, izložba Koreografije nasilja: Protu-slike dvadesetpeto je izdanje popratnog programa Cinemaniac Misliti film, koje putem jezika pokretnih slika i audiovizualnih radova umjetnika istražuje složene odnose između kolektivnog sjećanja i političke odgovornosti, propituje načine na koje se povijest reflektira i reproducira u suvremenom društvu. Koreografije nasilja nastaju kao prošireni dijalog s istoimenom samostalnom izložbom Jelene Jureše, realiziranom u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke krajem prošle te početkom ove godine, a uključuju radove Nebojše Slijepčevića i Jean-Luca Godarda. Riječ je o radovima kroz koje umjetnost pronalazi mogućnost aktivnog djelovanja prema pravednijoj društvenoj i političkoj budućnosti. Radovi okupljeni na izložbi suočavaju nas s povijesnom istinom i povijesnom šutnjom te ukazuju na potencijal umjetnosti da govori o potisnutom, zaboravljenom i neizrecivom. U tim se radovima društveno i kolektivno „sjećanje povijesti” razotkriva kako bi se uspostavio budući horizont protiv zaborava.
