HOMMAGE

HOMMAGE NIKOLI TANHOFERU

Nikola Tanhofer (Sesvete, 1926. – Zagreb, 1998.) bio je hrvatski redatelj, snimatelj, scenarist i sveučilišni profesor, jedan od ključnih inovatora i pedagoga domaće kinematografije. Filmom se počeo baviti 1943. u kinoklubu Romanija, a nakon gimnazije radi kao laborant, tonski tehničar i snimatelj-reporter. Istodobno studira povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Već u 22. godini snima svoj prvi dugometražni igrani film Zastava (B. Marjanović, 1949.), ostvarivši fotografiju svjetske razine kroz inovativan tretman svjetla i kompoziciju kadra. Kao snimatelj potpisuje još šest igranih i 25 kratkometražnih ostvarenja. Vizualni kontinuitet i makete usavršava u filmu Plavi 9 (K. Golik, 1950.), dok u Sinjem galebu (B. Bauer, 1953.) prvi u bivšoj državi uspješno primjenjuje stražnju projekciju i složene morske trikove. Njegov snimateljsko umijeće vidljivo je i u filmovima Ciguli Miguli i Opsada, omnibusu Ključ te autorskom filmu Bablje ljeto (1970.), gdje eksperimentira ekspresivnim mogućnostima boje.

Kao redatelj debitira remek-djelom H-8… (1958.), u kojem se – unatoč tome što iza kamere stoji Slavko Zalar – snažno osjeća Tanhoferov autorski snimateljski potpis kroz rad s maketama u studiju i laboratorijske intervencije. Vizualne i optičke eksperimente nastavlja u filmovima Sreća dolazi u 9 (1961.) te Svanuće (1964.), gdje dinamički mijenja izrez filmskog formata.

Godine 1969. na Akademiji dramske umjetnosti utemeljuje studij Filmskog i televizijskog snimanja, obrazovavši generacije snimatelja. Bio je prvi predsjednik Hrvatske udruge filmskih snimatelja (1996.) te autor ključnih knjiga Filmska fotografija (1981.) i O boji na filmu i srodnim medijima (2000.). Za svoj je rad nagrađen Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo (1986.) i odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.

Sve je filmove restaurirala Hrvatska kinoteka Hrvatskog državnog arhiva, uz pomoć Hrvatskog audiovizualnog centra.