Goran Marković
(Split, 1985.) hrvatski je kazališni, televizijski i filmski glumac. Nakon završene Škole likovnih umjetnosti u Splitu upisuje Umjetničku akademiju Sveučilišta u Splitu, smjer Dizajn vizualnih komunikacija. Ubrzo se opredjeljuje za Studijski program glume te 2011. godine stječe zvanje magistra glume. Od 2009. godine član je Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Poznat je po ulogama u dugometražnim filmovima Sigurno mjesto (2022.), Aleksi (2018.), Zvizdan (2015.) i Vjerujem u anđele (2009.) i tv serijama Glas naroda i Larin izbor. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja od kojih se ističu: „Večernjakova ruža“ za ulogu u filmu Sigurno mjesto 2023., nagrada za najboljeg glumca u filmu Sigurno mjesto na Filmskom festivalu u Locarnu – Concorso Cineasti del presente, 2022., Zlatna arena za najboljeg glumca u filmu Sigurno mjesto 2023. i nagrada za najbolju mušku izvedbu u filmu Zvizdan na 22. izdanju filmskog festivala u Maroku 2016.
Mirta Puhlovski
(Zagreb, 1978.) hrvatska je producentica i scenaristica. Diplomirala je produkciju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od 2006. godine producira televizijske, filmske, dramaturške i kazališne projekte udruge Metar60. Od 2008. godine producentica je portala drame.hr te producira kratke i dokumentarne filmove između ostalog debitantske filmove ženskih redateljica Zvjerku i Slonove Daine O. Pusić; Emil Nede Radić; Tina&Sendy, Hani Domazet. Kratki i dokumentarni filmovi koje je producirala osvojili su preko 70 nagrada, prikazani su na renomiranim festivalima i bili su u kvalifikacijama sa nagrade Oscar, EFA i Goya. Debitantski dugometražni dokumentarni film Veće od traume (2022.), čije autorstvo potpisuje zajedno s redateljicom Vedranom Pribačić, osvojio je ukupno 24 nagrade i prvi je dokumentarni film koji je osvojio Zlatnu arenu za najbolji film na Pulskom filmskom festivalu 2023. godine. Njezini projekti financirani su od domaćih i europskih institucija i televizija. Sudjelovala je na međunarodnim radionicama i predstavljanjima projekata za filmske producente i autore, te je bila
članica žirija i panela na nekoliko festivala.
Nebojša Slijepčević
(Zagreb, 1973.) hrvatski je filmski redatelj i prvi dobitnik Zlatne palme u povijesti Republike Hrvatske. Diplomirao je filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a karijeru je započeo kao jedan od autora hvaljenog televizijskog serijala Direkt. Za epizodu Bez tate osvojio je nagradu za najbolji scenarij na Danima hrvatskog filma i Nagradu publike na ZagrebDoxu. Njegov dokumentarni film Za 4 godine nagrađen je na filmskim festivalima u Sarajevu i Veroni, a dokumentarna emisija City Folk prikazana je na desetak europskih televizija. 2009. godine režirao je segment igranog omnibusa Zagrebačke priče, a 2011. režira svoj prvi animirani film Pas/zec. 2013. godine režirao je dokumentarnu komediju o ljubavnim odnosima u 21. stoljeću, Gangster te voli, koja je osvojila brojne nagrade u Hrvatskoj i u svijetu. Dokumentarni film Srbenka Slijepčeviću, između ostalog, donosi nagradu za dokumentarac godine na Filmskom festivalu u Cannesu, Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film na 24. Filmskom festivalu u Sarajevu i godišnju državnu nagradu Vladimir Nazor za
najbolje filmsko ostvarenje u 2018. godini. Za svoje televizijske filmove tri je puta nominiran za nagradu Prix Europa. Radi kao umjetnički savjetnik za dokumentarni film u ustanovi Zagreb film te predaje na diplomskom studiju režije dokumentarnog filma na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Nina Velnić
(Zagreb, 1980.) hrvatska je montažerka s diplomom filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. U svojoj dugogodišnjoj karijeri potpisuje montažu osam kratkometražnih igranih filmova od kojih valja istaknuti Ko da to nisi ti (pobjednik programa „Kockica“ Zagreb Film Festivala 2013.) i Špansko kontinent kao dio omnibusa Zagrebačke priče za koje je 2010. godine na Danima hrvatskog filma nagrađena nagradom za najbolju montažu. Kao montažerka slike radila je na brojnim televizijskim dokumentarnim i igranim filmovima i serijama (Direkt, Mjenjačnica, Mijenjam svijet, Vijesti iz Laayouna, Sin, Grimizno, Pragovi, Počivali u miru, Da sam ja netko). Valja još istaknuti montažu dokumentarnog filma Jedna od nas (2020.), koji je osvojio Posebno priznanje ZagrebDox-a, Nagradu publike na Liburnia Film Festivalu i Nagradu za najbolju montažu na 30. Danima hrvatskog filma, te dokumentarnu seriju Betonski spavači (2019. i 2023.). Iza sebe ima i rad na danskim te dvije američke postprodukcije dugometražnih igranih filmova. 2024. završila je
montažu novog dugometražnog igranog filma Ivone Juke radnog naslova Stranci u noći. Članica je Društva hrvatskih filmskih montažera te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Nina Violić
(Rijeka, 1972.) hrvatska je kazališna, televizijska i filmska glumica i redateljica. Svoj glumački put započinje u alternativnom i istraživačkom kazalištu, danas je prvakinja drame Hrvatskog nacionalnog kazališta u Zagrebu. Scenaristica je i redateljica dva kratkometražna igrana filma Odvajanje (2014.) te Janje (2019.), koji je nakon međunarodne premijere na Filmskom festivalu BFI u Londonu imao uspješnu festivalsku distribuciju. 2022. režirala je svoj prvi dugometražni film Baci se na pod, koji je osvojio nagradu za najbolji dugometražni film na 15. Festivalu mediteranskog filma u Splitu. Za svoje uloge primila je brojne nagrade i priznanja: Nagradu Marul za ulogu Laure u predstavi U agoniji Miroslava Krleže u režiji Ivice Buljana, nagradu za najbolju glumicu na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci za ulogu Laure u predstavi U agoniji Miroslava Krleže u režiji Ivice Buljana, nagradu Fabijan Šovagović za ulogu Laure u predstavi U agoniji Miroslava Krleže u režiji Ivice Buljana, Nagradu Hrvatskog glumišta 1995., Zlatnu Arenu 1998., Večernjakovu ružu
2002., Nagradu Ivana pl. Zajca 2002., Zlatnog lava u Umagu 2007., nagradu na festivalu u Užicama 2011., Nagradu publike teatar.hr 2013., Nagradu Novog lista 2014., Nagradu Mila Dimitrijević 2015., Nagradu Tito Strozzi 2016., Nagradu Marul 2018., Nagradu Mila Dimitrijević 2018.
