Silvestar Kolbas
(1956.) filmski je snimatelj, fotograf i redatelj. 1982. diplomirao je filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bio je zaposlen kao snimatelj na Televiziji Zagreb – Hrvatskoj radioteleviziji od 1985. do 1996. godine. Tijekom karijere snimio je više igranih i TV filmova, serija i dokumentarnih filmova, izlagao fotografije, te objavljivao i uređivao stručne radove iz područja snimanja. Sam je i režirao više osobnih, autorefleksivnih dokumentarnih (Sve o Evi, Ratni reporter, 20 dana na Tibetu, Naša djeca) i eksperimentalnih filmova (Auto-portret V2.1, Kino Crvena zvijezda, Toranj, Tvornica filmova). U autorskim dokumentarnim i eksperimentalnim filmovima, te fotografskim izložbama često koristi autobiografsko ishodište, ali i problematizira kako recentnu stvarnost, tako i vizualne medije. Scenarist je svih svojih autorskih filmova. Za svoj dokumentarni film Naša djeca nagrađen je Zlatnom arenom za
režiju I Zlatnom arenom za montažu na Pulskom filmskom festivalu 2024. godine Živi u Samoboru, te i dalje radi kao snimatelj i redatelj.
Tihana Lazović
(Zadar, 1990.) diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Već kao studentica započela je profesionalni rad u kazalištu i na filmu. Za svoj prvi film Šuti redatelja Lukasa Nole nagrađena je nagradom Breza za najbolju debitanticu na Pulskom filmskom festivalu. Na istom festivalu dvaput je osvojila Zlatnu arenu za najbolju glumicu – za filmove Zvizdan Dalibora Matanića i Samo kad se smijem redateljice Vanje Juranić. Jedna je od najnagrađivanijih hrvatskih glumica. Njezini su filmovi prikazani na najvažnijim svjetskim festivalima, među kojima se ističu Zvizdan prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu, S one strane prikazan na Berlinaleu, te The Peacock Paradise prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu. Godine 2016. nagrađena je prestižnom nagradom Shooting Stars kao mlada nada europskog filma. Glumila je i u brojnim nagrađivanim serijama: Novine, Područje bez signala, Šutnja, Tajkun, Uspjeh. Njezin je
talent prepoznat i izvan granica Hrvatske, te je snimila nekoliko filmova i u Italiji. Djeluje kao samostalna umjetnica.
Jelena Paljan
završila je diplomski studij Filmske i televizijske montaže, a potom i diplomski studij Dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon što je montirala dva igrana TV filma (Vidimo se, redatelja Ivana Salaja, 1995. i Novogodišnja pljačka, redatelja Dražena Žarkovića, 1997.), posvetila se isključivo pisanju scenarija za film i televiziju. Neki od projekata na kojima je sudjelovala kao scenaristica i koscenaristica prikazani su i nagrađivani na značajnim regionalnim i međunarodnim festivalima: Kosac, (r. Zvonimir Jurić, 2014.), Dnevnik Diane Budisavljević (r. Dana Budisavljević, 2019.), Proslava (r. Bruno Anković, 2024.), Trešnje (r. Dubravka Turić, 2017.), Područje bez signala (kreatori Ankica Jurić Tilić i Dalibor Matanić, 2021.). Kao scenaristica nagrađena je za kratkometražni igrani film Trešnje na Danima Hrvatskog filma, za dramsku seriju Područje bez signala na Sarajevo film festivalu (uz koscenariste Hanu Jušić i Milana
Živkovića), te za dugometražni igrani film Proslava na filmskim festivalima u Puli, Herceg Novom i Aleksandriji. Od 2024. godine zaposlena je na Akademiji dramske umjetnosti gdje na Odsjeku filmske i TV režije drži kolegije Scenarij dugometražnog filma I i II. Osim pisanjem scenarija, bavi se i scenarističkim savjetovanjem i skript-doktoringom.
Tomislav Pavlic
(Zagreb, 1973.) hrvatski je montažer. Diplomirao je filmsku i TV montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1998. godine. Potpisuje montažu preko trideset dugometražnih igranih filmova (među ostalim Fine mrtve djevojke, Zvizdan, S one strane, Comic sans, Svemu dođe kraj) od kojih su mnogi prikazivani i nagrađivani na festivalima u Cannesu, Berlinu, Torontu i nominirani za nagrade Europske filmske akademije. Potpisuje i brojne kratkometražne, dokumentarne, animirane filmove i televizijske serije nagrađivane na domaćim i međunarodnim festivalima. Za svoj rad pet je puta nagrađen Zlatnom arenom na Pulskom filmskom festivalu te dvaput nagradom za najbolju montažu na Danima hrvatskog filma. Jedan je od osnivača i dopredsjednik Društva hrvatskih filmskih montažera kroz koje se bavi i edukacijskim programima poput organiziranja montažerskih masterclassova renomiranih europskih montažera na
Zagreb Film Festivalu i radionice filmskih trailera.
Janko Popović Volarić
(Zagreb, 1980.) hrvatski je glumac, producent i scenarist. Diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti 2009. godine. Glumio je u više od pedeset predstava u kazalištima diljem Hrvatske i u Srbiji, te snimio više od četrdeset filmova i serija u Hrvatskoj, Češkoj, Srbiji, te Crnoj Gori. Dobitnik je desetak kazališnih i filmskih nagrada, među ostalima, Zlatne Arene na Filmskom festivalu u Puli, te nagrade „Omar Sharif” na Filmskom festivalu mediteranskih zemalja u Aleksandriji za ulogu Alana Despota u filmu Comic sans. Koscenarist je tri dugometražna filma (Vis á Vis, Comic sans, Šlager), a 2024. producirao je i dugometražni film Šlager. Živi i radi u Zagrebu kao slobodni umjetnik.
