Cilj je programa Pula PRO identificirati i predstaviti kvalitetne prakse i pozitivne trendove u području distribucije, plasmana i promocije domaćih i regionalnih filmova. Program je zamišljen kao platforma za susret najvažnijih sudionika u ovom području i razmjenu stručnih znanja i iznalaženja kvalitetnih praksi s ciljem poboljšanja distribucijskih strategija i razvoja publike. Također, namjera nam je stvoriti okvir za kvalitetnu raspravu unutar koje će biti moguće identificirati aktualne probleme, ali i potencijalna rješenja.
DHB, 15.7. u 14:30 sati
Okrugli stol: Jedan za sve – zastupljenost domaćeg filma na međunarodnim festivalima
Zaključci i teme rasprave:
- potreba da se hrvatski film pozicionira kao regionalni: ‘Kad pričamo o tome kako poboljšati vidljivost regionalnog filma u međunarodnom kontekstu, jako je važno da o kinematografiji ovdje pričamo kao o regiji, umjesto da ih dijelimo na filmove iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije ili Slovenije. To je ta ideja da dijelimo određeni kulturni prostor i to dijeljenje je ključno za našu bolju vidljivost.‘Stefan Ivančić
- prisutna su dva vidljiva trenda u odnosu kinematografijabogatijih zemalja i slabije razvijenih zemalja: ‘Filmovi koji stižu iz bogatih dijelova svijeta uvelike eksperimentiraju s formom i razmišljaju o samim filmovima, pri čemu možda nisu toliko svjesni društveno političke situacije. Radije istražuje same estetske mogućnosti filma i jako su povezani s vizualnom umjetnošću. Ovi filmovi imaju super snažnu prisutnost možda ne na svim, ali svakako na mnogim festivalima. Mislim da ponekad dobivaju i previše pozornosti.
S druge strane, filmovi iz drugih dijelova svijeta vrlo su svjesni politike, više su narativni i klasični. Osobno, najbolji filmovi su nešto između, svjesni su svijeta, ali trude se imati i tu malu estetsku vrijednost.’ Stefan Ivančić - mogu li kvote biti dio rješenja u poticanju veće prisutnosti filmova na festivalima i važnost osviještenosti selektora: ‘U ovom kontekstu, ne mislim da je toliko do striktnih kvota koliko do toga da festivalski selektori imaju visoko razvijenu svijest o svijetu oko sebe. Osviještenost je ključna. To se ne može riješiti običnom računicom kvota.’Nicola Marzano; ‘Programirati ne znači birati najbolje filmove već kreirati cjelinu – program koji otvara različite mogućnosti i teritorije, političke ili geografske. Cilj je biti raznovrstan, estetski, politički, geografski, kako god.’ Stefan Ivančić
- manja proizvodnja znači i slabiju konkurentnost, zato je nužno što bolje povezivanje svih aktera na putu između produkcije i festivalske selekcije: ‘Slabije regije poput Hrvatske jednostavno manje proizvode u usporedbi s, primjerice, Francuskom. Postavlja se pitanje kako osigurati da producenti i publika budu povezani. To jest odgovornost festivala, u smislu pronalaska filmova, ali je i odgovornost filmaša i cijele industrije. Prazninu trebamo popuniti povezivanjem, razgovaranjem i, naravno, gledanjem što više filmova.’ Nicola Marzano
- potreba kontinuirane prisutnosti međunarodnih selektorana domaćem terenu s ciljem boljeg upoznavanja lokalne kinematografije i boljeg razumijevanja socijalno-kulturnog konteksta u kojem autori stvaraju; istaknuta je potreba da se u budućnosti planira osmišljeno i kontinuirano predstavljanje nadolazećih filmova u prisustvu međunarodnih selektora u sklopu Pulskog filmskog festivala, drugih hrvatskih festivala ili kao zasebno događanje/a.
- o primjerima iz praksegovorile su producentice Katarina Prpić i Marija Stojanović: ‘Prodajnim agentima u zadnje četiri godine velik je rizik ulagati u zemlje poput naših pa se često događa da ne možete naći prodajnog agenta. Krajolik je sada bitno drugačiji’ Marija Stojanović; ‘Za kratki film ulozi su manji. Imali smo prodajnog agenta kad smo došli na Festival, francusku kompaniju Manifest, no ne mogu reći jesu li imali utjecaja. Međutim, kad imam izbor, uvijek idem na prodajnog agenta.‘ Katarina Prpić
- važnost uloge filmskog centrau zastupanju filmova i lobiranju za festivale, ali i ulozi u definiranju strategija za film: ‘Naš ključni zadatak je katalogizirati sve hrvatske naslove iz raznih faza produkcije, tako da su spremni kada dobiju upite festivala i selektora. Uz to, fizički kontakt i povezivanje ključno u ovom poslu’, Irena Jelić; ‘Osim toga, dodala bih da je uloga HAVC-a razvijati i realistične strategije u suradnji s domaćim producentima i redateljima. Pritom mislim da im HAVC treba objasniti što je realistično za njihovu situaciju i stvoriti strategiju koja se ne temelji samo na tome hoće li ih neki filmski festival primiti ili odbiti. Nisu svi filmovi za A ili B festivale, neki su za VoD platforme, neki se trebaju nuditi besplatno, neki trebaju u kina, neki su za škole itd.’ Katarina Prpić
Moderatorica: Miljenka Čogelja
Zadnjih nekoliko godina zapažamo velike uspjehe domaćeg filma na međunarodnim festivalima. Koliko uspjeh jednog filma otvara vrata cijeloj kinematografiji i postoje li mehanizmi koji mogu osigurati bolju vidljivost i plasman domaćeg filma? Male kinematografije sasvim sigurno teže pronalaze put u natjecateljske programe velikih festivala, ali na koji način mogu konkurirati velikim zemljama i razvijenijim kinematografijama? Koje su strategije i postoje li trendovi i teme kojima možemo osigurati bolju prisutnost i vidljivost? Je li prisustvo međunarodnih selektora na domaćem terenu nužno za bolje razumijevanje i doživljaj kinematografije. S ciljem da odgovorima na ova i brojna druga pitanja te identificiramo kvalitetne prakse, na ovom okruglom stolu ugostit ćemo među ostalim selektore A festivala i domaće autore s iskustvom u međunarodnom plasmanu filmova.
Nicola Marzano, filmski selektor i producent
Stefan Ivančić, filmski selektor (Locarno Film Festival, Festival autorskog filma)
Irena Jelić, rukovoditeljica Odjela za promociju i plasman u HAVC-u
Katarina Prpić, producentica filma Čovjek koji nije mogao šutjeti (Zlatna palma, Cannes 2024.)
Marija Stojanović, producentica (Živi i zdravi, Oaza)
DHB, 16.7. u 15:00 sati
Okrugli stol: Ima li života nakon premijere?
Zaključci i teme rasprave:
- Potreba definiranja kategorije filmakoji je u središtu rasprave – naglasak na hrvatski, ali i europski i međunarodni autorski film arthouse predznaka, film koji nije primarno komercijalan poput komedija i dječjih hitova, već film zahtjevniji za distribuciju koji zahtijeva individualni pristup u promociji (‘Ako u istu košaru stavljamo hrvatski film i komediju i dječji i “Strica”, kao art-house film, onda smo pogriješili. Uspoređujmo se s onim s čime se ima smisla uspoređivati’. Tina Tišljar)
- Nametnuta nepopularnost i problem lošeg brendingahrvatskog filma unatoč zadovoljavajućim rezultatima kada se usporedi s ostalim filmovima na repertoaru sličnog profila
- U tijeku je proces revalorizacijeJavnog poziva za komplementarne djelatnosti u sklopu kojeg se financira i Kino mreža i kinoprikazivaštvo, istaknuta je potreba da se jasno definiraju kriteriji po kojima se financiraju programi članova Kino mreže, kao i da se uvede sustav nagrađivanja i evaluacije rezultata pojedinih kinoprikazivača (Moguće je da se osmisli nešto takvo, što se mene tiče ima i volje. Da, trebalo bi vrednovati što se radilo prethodnu godinu i to nagraditi na neki način. E, sad, kako točno, kojim sredstvima, to ćemo vidjeti prilikom osmišljavanja sistema. U svakom slučaju, prepoznavanje uspješnih kinoprikazivača je bitno. Christopher Marcich)
- Nedostatak repertoarnog kina u Zagrebui utjecaj zagrebačke audiovizualne scene na ostatak Hrvatske (‘Nedostatak Kina Europe odrazio se na cijelu Kino mrežu jer smo ostali bez te zagrebačke snage koja je bitna. I to je ono što nama nedostaje sada u situaciji kad imate u Zagrebu jedan ekran s Kinom Kinoteka i sretan si ako dobiješ tri do četiri termina za pokazati film koji distribuiraš. To je apsolutno nedovoljno.’ Alen Munitić; ‘Zapravo je nemoguće zadovoljiti sve potrebe. Mi smo donekle dosegnuli i određeni plafon u broju projekcija tijekom tjedna. Osim što imamo vlastiti program, koji čini 60% našeg repertoara, u prvih šest mjeseci imali smo 11 gostujućih programa, Zanimljivo mi je usporediti jer je Kinoteka u ovih prvih šest mjeseci u rastu broja gledatelja za 33%. Tako da je jasno da postoji interes za tu vrstu filma, ali je premalo ekrana.‘ Maja Jurić Ivoš)
- Potencijal multipleksa,može li se Cinestar uključiti na način da jedan ekran brendira za potrebe arthouse hrvatskog i međunarodnog autorskog filma; unatoč početnom suzdržanom pristupu kolega iz Cinestara (‘Nema smisla nešto brendirati, staviti u neku kutiju i ljudi će doći. Svaki film treba raditi za sebe.’ Ivan Cvitković) i voditeljice distribucije u Blitzu Ines Žuljević (‘Trebamo jednostavno zaključiti sami da ne može svaki hrvatski film biti potencijalni kino-hit niti ići u kino distribuciju.’), generalni stav po završetku diskusije bio je da treba nastaviti razgovore na ovu temu, da je sličan prijedlog već bio razmatran i da se čak dvorana u Cinestaru Branimir nameće kao moguće rješenje (‘Možda da razmislimo o nekim projektima i radnim sastancima na kojima svi možemo uvidjeti da takvim filmovima treba drugačiji pristup, i distribuciji, ali i načinu razmišljanja.’ Ines Žuljević; ‘Generalno ima kino u Branimir centru koji ima 13 dvorana i ono se profiliralo kao mjesto gdje film najduže živi, to nam pokazuju podaci svih distributera s kojima smo surađivali. Tamo ostvari najveće rezultate jer je to gradsko kino, velik je kapacitet i svaki film najbolje radi tamo.’ Ivan Cvitković; ‘To bi bila jedna dvorana za nezavisni hrvatski film, kurirani program i bilo je volje što se tiče CineStara. Međutim, stalno se nešto mijenjalo, mislili smo da će Europa brzo, bilo je rečeno da će se otvoriti do kraja ove godine, i tako smo te razgovore prekinuli. Nismo ih nastavili jer je to i trošak i administrativni izazov, ali CineStar je bio voljan. Nama nešto takvo treba. Bilo je interesa i s naše strane, Ministarstvo je tu bilo tako da je to nešto što bi se moglo.‘ Christopher Marchich)
- potreba za kontinuitetom u predstavljanju kvalitetnog filmskog programa i odgojem novih generacija kino publike
Moderatorica: Vanja Jambrović
Sve je učestalije da domaći i nezavisni naslovi u nacionalnu distribuciju kreću s nedostatnim brojem termina i kina što se negativno odražava na ukupne rezultate gledanosti. Nedostatak repertoarnih kina u Zagrebu također je jedna od gorućih tema u audiovizualnoj zajednici. Zbog svega ovoga mnogi akteri upućuju na važnost iskorištavanja potencijala Kino mreže koja okuplja pedesetak neovisnih kinoprikazivača. Može li se osmisliti sustav evaluacije (brojčani i programski kriteriji, financijska stimulacija) koji bi članove mreže potaknuo da u većoj mjeri programiraju hrvatski i nezavisni film? Mogu li se i multipleksi uključiti u rješavanje problema osiguravanjem specijaliziranog ekrana? Odgovori na ova pitanja u središtu su ovog okruglog stola na kojem će govoriti predstavnici Kino mreže, HAVC-a, multipleksa i distributera domaćih i nezavisnih naslova.
Christopher P. Marcich, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra
Danijela Fabric Fabijanac, predsjednica Kino mreže i ravnateljica POU Slatina
Alen Munitić, umjetnički direktor, distribucija Kino Mediteran
Tina Tišljar, producentica (Proslava, Stric)
Tomislav Vinceković, član uprave i izvršni direktor prodaje, Blitz
Jadranka Islamović, članica uprave i izvršna direktorica, CineStar Cinemas
Nataša Šimunov, voditeljica kina Valli (Pula)
SRIJEDA, 17.7. U 14:30, FESTIVLSKI CENTAR
TRIBINA: Cijena strasti
MODERATORICA: Jasna Nanut
JEZIK: Hrvatski
Kako strast prema filmu kojim smo mi autori neminovno “zaraženi” utječe na naše mentalno zdravlje i egzistenciju, a posljedično i na naš kreativni izražaj i samu kinematografiju? Usporedba s uvjetima rada u filmskim industrijama drugih EU zemalja. Je li moguće osigurati egzistenciju autora i drugih nositelja prava kroz kolektivno ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava? Na koje poteškoće nailaze organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i koje probleme dijele s kolegama iz sličnih udruženja u regiji? Koja je cijena strasti bavljenja filmom, kako poboljšati položaj i uvjete rada za autore, ujedno osnažiti hrvatsku kinematografiju kako bi ravnopravno konkurirala na europskom tržištu?
Sugovornici: predstavnici DHFR-a, HRUP-a, HFS-a, HDFD-a, SPID-a, HFM-a.
